Prošlo je desetak dana otkako je p. Zvjezdan Linić, naš najpopularniji franjevac i karizmatik, izašao iz bolnice, gdje je, na zabrinutost mnogih, iznenada završio osjetivši slabost nakon što se vratio s jednoga putovanja.
S fra Zvjezdanom razgovarali smo nekoliko dana prije Uskrsa u njegovu Taboru u Samoboru. Isti je to onaj p. Zvjezdan kao i prije bolnice. Vedar, nasmijan i raspoložen za njemu specifične šale i "bockanja", premda nešto mršaviji nego prije. I – u kućnom ogrtaču! A ne u habitu kako smo ga naučili viđati gotovo u svim prigodama.
I još nešto. Briga i želje za ozdravljenje, a najviše brojne molitve, na fra Zvjezdana ostavili su snažan dojam. Duboko ga je ganula upravo ta duhovna povezanost s brojnim bližim i daljim prijateljima koji su ga i na taj način podržavali. Nerijetko je ganuće i ovom razgovoru bilo tako veliko da su mu i suze znale krenuti na oči.
Ovo je prvi njegov intervju nakon izlaska iz bolnice.
Kad su vas primili na liječenje, rekli ste im, u svome stilu, da rade što god žele s vama, ali da za Veliki tjedan morate biti u Taboru?
Da. Upravo tako.
Što se događalo da ste otišli u bolnicu?
Već sam u 72. godini, što je prilična dob. Radim mnogo. Imam svog osobnog liječnika u Samoboru, koji me prati i koji mi je predložio pregled kada je primijetio kod mene umor. Točnije, rekao je da bi bilo dobro i bolnički vidjeti što je. Uputio me u Bolnicu "Sestre milosrdnice" u Zagrebu kako bih obavio sve potrebne pretrage. Tamo su me primili i tretirali profesionalno i ljudski, ali nadasve srdačno. Prošao sam potrebne preglede i snimanja koje su mislili da je potrebno proći i – glava je u pitanju.
Već sam prije pazio na tlak i na srce prema preporuci osobnog liječnika. No, u bolnici vam nešto moraju pronaći. (smijeh)
I što su pronašli?
Pronašli su da imam nešto u mozgu. Hvala Bogu da imam! (smijeh) Pronašli su dvije ciste. Dijagnoza nije bajna. Čak je tumorozna. No, ja ne znam stručno reći što mi je. Odlučili su to staviti pod kontrolu, a liječnik koji me vodi u bolnici, premda je i sam operater, nije bio za operaciju, nego da se ide blažom linijom.
U početku se spominjala operacija, kasnije da nije potrebna?
Glavni operater rekao je kako operacija ne dolazi u obzir. On je realan čovjek i kaže da se to mora pokušati svakako staviti pod kontrolu. Upravo kao operater, on je siguran da agresivni postupak to sada ne bi mogao osigurati, pa je predložio zračenje i kemoterapiju.
Na nju ste upravo krenuli prošloga tjedna?
Krenuo sam na 30 zračenja i kemoterapija.
Kako se osjećate, jer to zna jako utjecati na ljude?
Bio sam tek na dvije kemoterapije, pa će se utjecaj snažnije osjetiti valjda tek za 15-ak dana. Kažu mi da će biti malo smetnji u probavi i drugim procesima, ali to se da pratiti, pa me prate i daju mi neke dodatne lijekove da me, npr., ne muči štucavica. Ostale smetnje su redovite kao što ih imaju i drugi ljudi na takvim tretmanima, malo mučnine, malo opadanja kose... To znači da bih do polovice svibnja trebao odraditi tih 30 zračenja, jer će ih biti pet tjedno. I u tome će se razdoblju vidjeti što se događa, je li se pomaknulo nabolje, treba li stati ili nastaviti.
Kakve su liječničke prognoze?
Baš mi se sviđa moj liječnik! Rekao mi je: "Od šest mjeseci do 100 godina!"
Suvremena medicina pacijentu otvoreno govori dijagnozu, koliko je dobro ili loše za njega?
To je dobro. Reći izravno i gotovo. Radi se o tumoru, a taj tumor ima nakanu širiti se. A na nama je da ga zaustavimo i kontroliramo.
Kako ste vi to primili?
Pa, ja im ne vjerujem, ali sam primio na znanje! (smijeh) Naime, nimalo drukčije ne osjećam se nego prije mjesec ili više dana. Jedino, što stalno i svima ponavljam, ulijenio sam se.
Pa to je normalno od ležanja.
Da, da. Od ležanja. Ne daju mi ništa raditi pa mi je najlakše sjesti i zaleći. Ali, već se više krećem pa vjerujem da ću se uskoro i tjelesno posve oporaviti.
Jeste li pretjerali u svojim aktivnostima i dopustili da vas obveze razvuku na sve strane, kao što vam je znao prigovoriti vaš osobni liječnik?
To je relativno, jer ja ne bih bio ja da tako nisam radio. To je pitanje identiteta. Ne mogu drukčije, premda bih možda morao malo stati na loptu i oteti se dijelu obveza, ali ako ja ne propovijedam, zašto sam onda na svijetu!
Ali, već sljedeći dan nakon što ste se vratili iz bolnice služili ste misu u Taboru?
Nije to bio neki napor, nego više za vlastitu dušu. Imam dobre ljude oko sebe pa sam im prepustio da preuzimaju kontakte i informacije.
Mnogo vas je ljudi posjećivalo u bolnici, zvalo, slalo poruke, brinulo se za vas, molilo...
Meni je to Uskrs! Meni je to Objava! Objava ljubavi. Doista čudesno. (suze) Oprostite, postao sam kao dijete... Ali vas dirne ta ljubav, te stotine poruka, tolike molitve i tolika pažnja.
Mnogima ste pomogli pa sad oni imaju potrebu uzvratiti vam?
To je njihova vjera i ljubav. Vjera, jer ne žele me izgubiti i nadaju se da će me još trebati. Ja vjerujem u njihovu molitvu. Dobri su. Liječnici čine što mogu i u njih imam veliko povjerenje, ali Bog je onaj koji je glavni "šef".
Doista, dolaze mnogi prijatelji i žele pomoći. Čak mi pomalo idu na živce ljudi struke, jer bi mi htjeli najbolje, npr. da idem u Ameriku. Ali ja vjerujem da se i ovdje može napraviti sve što mi je potrebno.
Što će biti s programima u Taboru? Hoćete li ih prorijediti?
Sve ide dalje. Možda malo smirenije, ali nema prestanka. Evo, kanim 11. travnja nastaviti kako piše u programu. Možda zamolim nekog kolegu da mi preuzme neko predavanje i to je sve. Sve se da, bit će...
I bijeli dim iz Vatikana i novoga papu dočekali ste u bolnici?
To je bilo divno, dramatično, iznenađujuće. Nisam mogao vjerovati da bi mogao već drugoga dana biti izabran. Sve je doista išlo elektronskom brzinom, jer je izabran u petom glasovanju.
Kako ste doživjeli što je izabrao upravo ime Franje Asiškoga i zaželio siromašnu Crkvu za siromašne?
To je njegova duša, jer je on tako živio u Argentini. Premda kardinal, on je živio među običnim ljudima. O njemu su sve priče i anegdote kao o običnom čovjeku. Kad je došao u Vatikan, nije se promijenio, nego je ostao što je bio. Odmah se to vidjelo po kontaktu s ljudima.
On skraćuje put od srca do srca.S druge strane, Latinska Amerika kontinent je problematike svijeta, intenzivno vidljive razlike između siromašnih i bogatih, sjevera i juga, industrijalizacije i proletarijata. On je bio na strani slabih.Sretan sam što je Duh Sveti uspio prodrmati srca kardinala i što su se opredijelili za njega.
To je Božje djelo. I novi znak mijenjanja stila Crkve jer kardinali i prelati imaju svoj stil života, a papin je stil jednostavan. Njemu nije teško sam sebi obuti cipele.
Koja je to poruka Crkve vremenu koje dolazi?
Papa je dušobrižnik i pastir, ali i vladar jedne države, no on je Isusov namjesnik i, ako ga tako prepozna svijet, to će biti divno. A ljudi očito prepoznaju da do njega mogu doći i da je njegova kuća otvorena za obična čovjeka.
A što se sv. Franje tiče, on je jako prisutan u Južnoj Americi. Po Duhu Svetome je ispalo da je uzeo upravo Franjino ime. (suze) Ponosan sam na to! Njegova poruka da ne dopustimo da nas zarobi materijalno, nije samo poruka siromasima nego i čovjeku i svijetu koji je u krizi.
On je unio novo svjetlo, pa će ljudi bolje spoznati poruku sv. Franje, jer ne znam koliko puk koji nije osobito pobožan razumije da je u tome imenu sve sadržano i da je sve u njemu.
Prati noge gubavcima – sve je u tome! Poljubiti ga – sve je u tome! On pritom može biti ljudski "lud", ali nije neumjesno misliti da bi mogao napraviti neke poteze koji bi mogli biti revolucionarni sudeći po znakovima koje je dosad napravio.
Na što mislite konkretno?
Već je revolucija bila što nije htio ići limuzinom, nego autobusom, s kardinalima, natrag u svoje spavaonice. To je velika stvar koja upada u oči. To je poruka. I to čista i jednostavna poruka.
Tu poruku nisu prihvatili samo vjernici i kršćani, nego i mnogo šire?
Drago mi je da su je prihvatili premda ne znam koliko je razumiju. No još mi je draže da su je vjernici prihvatili.
Bliži se Uskrs. Koja su vam sad razmišljanja s obzirom na bolest i ovo mirovanje, što baš nije tipično za vas?
Svjedočim! I bolest je svjedočanstvo. Biti nemoćan, također, može biti svjedočanstvo. U nedjelju me razveselio kolega s kojim sam bio na misi. Pričao mi je kako je prije mise išao k bolesniku koji boluje od iste bolesti kao i ja, možda još malo gore.
Nervozan je i teško mu je, dugo pati od toga i ne može se uvijek nositi s time, ali kad mu je on u nedjelju donio Isusa i kad su se pomolili, rekao mu je za mene i veli da ga je to tako smirilo. Rekao je: "Kad on može, onda mogu i ja." (suze) Promijenio se u trenu.
Dakle, sve može biti Evanđelje! Čak i bolest.
Da i bolest. Premda mi je ova bolest malo neobična jer me ne boli, ali ipak moram mirovati, ne mogu ispovijedati u ovo preduskrsno vrijeme... Znam da nešto nije u redu i moram slušati liječnike. I slušam ih. I prihvaćam bolest, pa što bude.
Čovjek kod tako teških bolesti neizbježno razmišlja i o smrti?
Nisam razmišljao o smrti. Što bude...
Predao sam sve Bogu u ruke. Ovdje sam još uvijek, ali, Bože, ako me trebaš... To je ta igra pomirenja. Ja vjerujem u Nebo i vjerujem u vječni život, ali vidim da je Nebo i ovdje kad nekome dam nadu.
Na terapijama sam sretao ljude koji su dolazili u Tabor, gdje sam molio za njih. I prepoznajemo se, i to je lijepo.
Budući da ne možete pisati svoje redovite kolumne, molio bih vas da ovim putem uputite poruku našim čitateljima, ali i svima koji su bili uz vas i koji su još uvijek uz vas svojim molitvama.
Uskrs je kršćanski vrhunac blagdana.
Premda imamo božićnu idilu, Uskrs je vrhunac. Ako ikada ljudima mogu reći "hvala", onda je to za Uskrs. Zašto? Zato što su mi svojom ljubavlju, porukama i molitvama davali mir i sigurnost, a za koje sam i ja molio. Hvala zaista svima, svima, svima koji su me u tome podržavali. I još molim da me podržite i vjerujete u Božje planove sa mnom. To želim svima koji su me podržavali i koji me vole i koje ja volim.
Svi mi imamo teškoća i problema, zdravstvenihpotreba, kako fizičkih tako i psihičkih, da svi osjete snagu Uskrsa, jer Uskrs je za mene pobjeda. Pobjeda života nad smrću, dobra nad zlom i nad mrakom. Želim tu pobjedu u svakom od svojih prijatelja, na obiteljskom i osobnom planu. Zlo postoji, ali Bog je jači. I to je Uskrs! Zato je on blagdan pobjede.
Uskrs je i blagdan proljeća premda nam je ovaj malo bijel, ali će se zazelenjeti. I to je taj novi život. Zima nam smrzne život, ali Uskrs se probije uvijek. I vidiš kako klija i kako raste.
Vi, dakle, kao i papa Franjo kažete: "Molite za mene!"
Da, molite za mene. Amen!
>>Posjetite blog fra Zvjezdana Linića: Duhovna obnova
