Prvo se posvađao sa sindikatima, proglasio ih reketarima te unajmio detektivsku agenciju da uhodi sindikalne čelnike. Onda je rukovoditeljima u škveru zabranio da budu članovi sindikata, usprkos upozorenjima nadležnih organa da je to protuzakonito. Nekoliko tjedana kasnije javnost je zaokupio svojim inovativnim planovima gradnje vjetroelektrana na umjetnim plutajućim santama leda, a dodatno pobudio maštu čitatelja najavljujući i “zaleđeni” pontonski most između Hrvatske i Italije. Već dan kasnije, otkriveno je, pak, kako će škveru koji kupuje ispostaviti račun od 50 milijuna kuna za “intelektualne usluge” koje je u sklopu tog preuzimanja obavio.
A da kontinuirani rat sa sindikatima ne bi bio zanemaren, istog dana na adresu 157 liječnika obiteljske medicine u Splitu i okolici poslao je pismo u kojem im nalaže da radnicima Brodosplita koji su na otkaznom roku ne otvaraju bolovanja, obrazloženo činjenicom da spomenuti radnici ionako ne rade pa im ni “pošteda od rada” nije potrebna.
Pomoć Europske komisije
Sve to, a i još mnogo toga, u manje od tri mjeseca uspio je učiniti Tomislav Debeljak, čelni čovjek samoborske kompanije DiV i novi vlasnik splitskog brodogradilišta Brodosplit. Dakako, da je pritom riječ o vlasniku industrijskog koncerna za proizvodnju vijčane robe, spomenuti događaji spadali bi tek u red ekscentričnih ispada nekog od brojnih hrvatskih novomenadžera. Ipak, Debeljak nije samo vlasnik DiV-a već i čovjek kojem je hrvatska Vlada povjerila osjetljivu zadaću spasa najvećeg i najugroženijeg poduzeća u strateški važnoj grani domaćeg gospodarstva, ali i oko 1,2 milijarde kuna novca poreznih obveznika koji će se u tu namjenu utrošiti. Utoliko, puno je toga uloženo u Tomislava Debeljaka, a iako se mnogi danas zgražaju nad njegovom nekonvencionalnošću, trebali bi se prisjetiti kako se nijedan konvencionalni gospodarstvenik, kao ni tvrtka, s problemima u Brodosplitu nije niti željela uhvatiti u koštac.
Vidi li vlasnik DiV-a dalje i drukčije od drugih, zapravo je pitanje o kojem ovisi budućnost brodograđevne industrije u Splitu. Taj 38-godišnji poduzetnik, iako bez formalnog fakultetskog obrazovanja, u relativno kratkom vremenu uspio je nekadašnji očev obrt za proizvodnju vijaka pretvoriti u regionalnog igrača s proizvodnjom u Hrvatskoj i Srbiji, stotinama milijuna kuna prihoda i razgranatoj prodajnoj mreži diljem europskih zemalja.
Debeljak, koji je tvrtkom počeo upravljati sa samo 25 godina, pri tome je donio niz kvalitetnih, pa i dalekovidnih poslovnih poteza, poput kupnje srpske tvornice MIN iz Svrljiga, poznate po kvalitetnom asortimanu željezničke metalurgije. Ipak, ono što se često zaboravlja u opisima poslovnog uzleta DiV-a bila je odluka Europske komisije iz 2008. godine da uvede zaštitnu antidampinšku carinu na kinesku vijčanu robu u iznosu od čak 87,3 posto. Na taj način jeftina DiV-ova konkurencija iz Kine je eliminirana, a potražnja za hrvatskim šarafima vrtoglavo počela rasti.
Nažalost, Debeljak na sličnu pomoć EU u brodograđevnoj industriji ne može računati. Gdje je onda rješenje? Otkad je DiV preuzeo škver, knjige narudžbi popunjene su samo projektima gradnje četiriju jedrenjaka i luksuzne jahte, ali za potrebe vlastite tvrtke, dok je za vanjskog naručitelja ugovorena jedino gradnja čelične konstrukcije mosta preko Drave u Osijeku. Za opstanak škvera, čak i uz bitno manji broj radnika, to nije dovoljno, pa se mnogi sad uzdaju u Debeljakove najavljene inovativne tehnologije. Prva od njih – vjetroelektrane na ledenim santama – izazvale su unisono zgražanje među stručnjacima, možda ne i zbog same ideje koliko zbog Debeljakova priznanja kako je ključne izračune napravio na mobitelu “vozeći se vlakom prema aerodromu”.
Renesansni čovjek
Doduše, tome se i ne treba čuditi. U svojim javnim istupima Debeljak je uložio znatan trud u to da se prikaže kao svojevrsni renesansni čovjek. Čelnik industrijskog holdinga, ali i otac sedmero djece, tako je već u mladosti bio svestran.
Ipak, iza fasade dobroćudnog menadžera koji istovremeno svira klavir, gitaru i saksofon, odgaja više od pola tuceta djece i zarađuje milijune na vijcima, nedvojbeno se skriva autoritativan šef, sklon i koleričnim ispadima protiv onih koji mu proturječe – odlika koja se često mogla prepoznati u njegovim objavama na Facebooku. Je li pritom i dovoljno sposoban da spasi Brodosplit? Na to pitanje trenutačno decidirani odgovor nitko ne može dati iako je evidentno da će za to trebati nešto više od ledenih platformi. Debeljak je već pokazao da mu ideja ne nedostaje te da ih se ne boji provoditi, koliko god njegovo okruženje prema njima bilo sumnjičavo. U slučaju Brodosplita to bi mogla biti i dobra kvaliteta, ali u ograničenim razmjerima. Parafrazirajući nekadašnju izjavu Miroslava Blaževića, Debeljak je možda stvarno i genijalac, ali za Brodosplit će biti tragedija ako on sam počne sebe takvim smatrati.
>> Debeljak: Do Italije preko vjetrenjača na platformama leda
