Čovjek parkira svoj skuter pokraj pečenjarnice girosa i suvlakija, tradicionalnih grčkih jela. Vrijeme je ručka i čovjek izgleda kao da će ući u tu pečenjarnicu. Ali on ulazi na vrata pokraj, u jedan od lokala kakvih je u Ateni sve više, neki kažu i više od tisuću. Giros jest velika grčka tradicija, ali kriza je za Grčku postala jednako tipična, gotovo tradicionalna stvar. Skinuvši kacigu, čovjek sada skida i zlatni lančić oko vrata...
Za stolom sjedi žena koja važe lančić, gleda ga pod povećalom i testira nekom kemikalijom. Četiristo i tri eura, govori. Čovjek kimne glavom. Ona mu preda osam novčanica po 50 eura i sprema lančić u malu plastičnu vrećicu. Ali čovjek se ne miče. Žena diže pogled, čovjek promrmlja “tri eura?”, a ona sliježe ramenima. Nema sitno. Uto vlasnik lokala, crnokosi proćelavi tip koji sjedi na fotelji pokraj stola, otvara ladicu i pronalazi tri kovanice. Čovjek bez lančića pruža ruku i sprema ih u džep.
>>Večernjakov novinar u grčkom Volosu: Ovdje euro već nestaje
U središtu Atene, gdje smo svjedočili ovoj sceni, tri eura dostatno je tek za jednu kavu. Ali čovjeku koji je upravo prodao svoj zlatni lančić svaki je euro bitan. Ne otkriva nam ime jer mu je, očito, neugodno, ali kaže da mu je plaća prije sedam mjeseci srezana za 600 eura. Lančić koji je nosio 20-ak godina oko svoga vrata pomoći će mu da zakrpa još jedan mjesec. Otkupljivači zlata bujaju u zemlji koja je u čitavoj Europi postala sinonim za dužničku krizu. U toj krizi mnogi su Grci postali sirotinja. Nova sirotinja, tako ih nazivaju, preživljava među ostalim i prodajom staroga zlata.
>>Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od petka
Mi niti imamo srednjeg sloja niti imamo zlata. Kod nas je najbitnija stavka (bili jedni ili drugi na vlasti) kakva ce se voda piti na sjednicama Vlade. Ipak nije lako izmisliti koji novi porez uvesti i cemu podici cijene.