Da bi mogao provesti Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, ministar financija Slavko Linić uputio je u saborsku proceduru izmjene Zakona o preuzimanju dioničkih društava i Zakon o kreditnim institucijama. Nehotično, drže stručnjaci, otvorio je prostor bankama da svoja loša potraživanja prebiju preuzimanjem tvrtki koje im se sviđaju i od kojih imaju koristi, a istodobno se riješe troškova za rezervacije kredita. U ovom trenutku banke kao nenaplative i teško naplative vode kredite ukupne vrijednosti od 20 milijardi kuna. Tvrtke imaju ukupno oko 97 milijardi kuna kredita, koji potencijalno mogu postati problematični pa je vrlo razvidno da su banke najveći vjerovnik u državi.
>>Linić demantirao Čačića: Neće biti prijevremenog umirovljavanja
Dioničari drugog reda
Naplata dugova imovinom bankama bi se mogla omiliti jer im ne prijete nikakvi dodatni troškovi poput onih za preuzimanje cijele tvrtke. Naime, u Zakon o preuzimanju uvodi se članak po kojem banke, kao ni ostali vjerovnici koji imovinu steknu predstečajnom nagodbom, ne moraju ako prijeđu udio od 25 posto, kao ostali, objaviti ponudu za preuzimanje društva. Zaobilazno mijenjanje važnih zakona, kao što je Zakon o preuzimanju, moglo bi natjerati Europsku komisiju na reakciju. Nejasno je hoće li zaista i doći do reakcije. Privatni dogovor izvan očiju javnosti postaje još problematičniji kada se zna da ministarstvo, točnije sam Linić, imenuje tročlano nagodbeno vijeće koje provodi nagodbu. Zapravo se pravi vlasnici tvrtke stavljaju u poziciju dioničara drugog reda, dok banke dobivaju moć diskrecijske odluke o tome koju će tvrtku preuzeti, a kojoj i dalje obračunavati kamate i izdavati kredite za refinanciranje. Pravo da odlučuju daje im odredba Zakona koja kaže da je predstečajna nagodba valjana samo ako je dobrovoljna.
Banke su se zapravo najviše bunile tvrdeći da ne žele ulaziti u vlasništvo nad tvrtkama, ali im je Ministarstvo financija sada dalo u ruke instrument koji im ide na ruku. Osjetljiv je dio priče što se bankama ne smanjuje jamstveni kapital pa osim što se rješavaju loših potraživanja jačaju i svoju adekvatnost kapitala. Nonsens je i da se u ZOKI-ju nije promijenila odredba po kojoj dionice i imovinu koju banka stekne kao fiducijarni vlasnik mora prodati u roku od 6 mjeseci, a ako ih stekne u predstečajnom postupku ne mora ih se rješavati. Tako se može dogoditi da ima dionice iste serije, a da jedne mora, a druge ne mora prodavati. Problem se ovim zakonom može napraviti i obveznim mirovinskim fondovima, koji funkcioniraju kao “zajedničari” s maticama bankama. Dioničari bi po tome mogli umjesto banku koja preuzme neko dioničko društvo, tužiti mirovinski fond zbog toga što nije objavio ponudu za preuzimanje. Najveći problem je što se cijeli proces jeftinog preuzimanja događa bez znanja i utjecaja dioničara, što može znatno srušiti vrijednost njihove imovine i što im ne pruža pravnu sigurnost ulaganja.
>>Predstečajna nagodba nakon 60, a ne 30 dana neplaćanja
Pouka Istraturista
Damir Novotny kaže da treba stati na loptu, jer postoji velika vjerojatnost da banke uopće ne budu zainteresirane ulaziti u vlasništvo nad svojim dužnicima.
– Banke imaju to iskustvo kada su uzimale tvrtke za naplatu potraživanja i nisu bile presretne kada su shvatile da tu imovinu ne mogu prodati – kaže Novotny i podsjeća da Zagrebačka banka još nije našla kvalitetnog kupca za Istraturist. Zato ne vidi problem u spornim točkama zakona, a drži da će se predstečajna nagodba ionako provesti samo u nekoliko stotina tvrtki. Dok Novotny ne vidi opasnost da banke preuzmu dobar dio gospodarstva, Vladimir Ferdelji upozorava da je zakon podložan manipulaciji i da treba široko otvoriti oči kad su banke u pitanju.
– Tamo gdje banke procijene da imaju interes moglo bi se svašta dogoditi. Vlada je u javnost pustila poluproizvod – tvrdi Ferdelji.
hm ovaj ce nas totalno unistiti pa on je naveci pljackas i jos hoce i narod opljackati sanader je nula za njega