Čitatelj Siniša Posarić poslao nam je svoje sjećanje na dan kada je u Oluji oslobođen Knin.
Njegov tekst bez kraćenja objavljujemo u cijelosti:
"Nisam sudjelovao u Vojno-redarstvenoj operaciji "Oluja" zbog zdravstvenih problema. No, neposredno prije toga dovršio sam kazališnu predstavu "Srdašce moje mučetljivo", čakavsku obradbu farse "Kad je žena nijema" hrvatskoga književnika Vojmila Rabadana. Podsjećam da je dr. Rabadan 1945. osuđen na trajnu zabranu političkoga i javnog djelovanja stoga što je u vrijeme NDH bio urednikom radijske emisije "Dramski četvrtak".
Za 5. kolovoza 1995. ugovoren je nastup u dvorcu Nova kraljevica u Kraljevici. Tog jutra nazvao sam slikara Nenada Raukara, mog prijatelja i organizatora svih priredaba u dvorcu. Između nas tekao je ovakav razgovor:
– Čuj, Neno, što ćemo večeras?
– Kako "što"?
– Hoćemo li održati predstavu ili ne?
– Jesi li ti lud? Predstava se mora održati! Zašto se ne bi održala?
– Pa vidiš i čuješ što se događa.
– Čujem, da. Bit će sve u redu. Samo vi dođite.
– Ma samo me brine da ne pođe po zlu. Ako krene naopako… Tko će nam uopće doći na predstavu?
– Doći će vam pola Kraljevice! A to što se događa tamo na terenu, već je gotova stvar.
– Kako to misliš?
– Naši sutra ujutro ulaze u Knin!…
Sutradan kad smo stigli u Kraljevicu u poslijepodnevnim satima i namjestili pozornicu, već smo saznali da se "Oluja" bliži svojem svršetku, baš kako mi je rekao Neno; kraljevski grad Knin bio je oslobođen!
Uvečer, neposredno prije predstave, slilo se je sve živo – staro i mlado – u dvorac "Nova Kraljevica", u Frankopanski grad kojega su komunisti "baštinili" od 1945. do 1990. godine. Vidio sam te večeri mnoga radosna lica, nekakvo olakšanje u njima, srdačne osmijehe i dobro raspoloženje – konačno! Već su svi znali da je hrvatska vojska ušla u Knin i rat se bliži kraju.
Predstava je protekla savršeno, najbolja izvedba od svih dosadašnjih, a nakon toga, moji glumice i glumci (Gordana Kovačević, Irena Jevtov, pok. Dalibor Fryda, Miro Kačić i Feđa Ratković) dijelili su potpise – nekoji od njih prvi puta u životu! Moram istaknuti da su ovu predstavu izvodili članovi Kazališne grupe Viktora Cara Emina – Rijeka, vrijedni amateri koji će mi zauvijek ostati u srcu – uvijek ću pamtiti tu prekrasnu noć, ona lica, onu djecu kojoj te vruće ljetne večeri baš i nije bilo do sna...
Jedan otac mi je nešto kasnije prišao i rekao da je njegova 10-godišnja kći dva tjedna nestrpljivo čekala naše "Srdašce moje mučetljivo", jer je vidjela odlomak iz predstave na mjesnoj TV. Primijetio sam tu djevojčicu kad je poljubila komad papira s potpisima mojih glumica i glumaca. O, Bože dragi, hoće li ta kraljevička djevojčica ikada shvatiti što je taj dan značio svima nama?…
>>Pogledajte 'ušminkavanje' Knina za proslavu pobjede
>>Hrvatski dan pobjede: Kako ga slavite i što za vas znači Oluja?
