Osim što se pomoćnici ministra mijenjaju kao na traci, kadroviranje unutar Ministarstva poljoprivrede i pratećih mu institucija jedino je, čini se, na što je resor Tihomira Jakovine ulupao gotovo dvije godine svoga mandata. Ni obećanih brzih promjena nabolje, ni strategije ruralnog razvoja i operativnih programa o kojima ovisi i povlačenje novca iz blagajne EU, ni konačnog davanja u zakup oko milijun hektara državnog poljoprivrednog zemljišta..., ništa još nije provedeno, osim što na selu kuha i više nego za dosadašnjih garnitura vlasti, koje su i više od Jakovine zaslužne za današnje katastrofalno stanje u poljoprivredi i slom hrvatskog seljaka.
Sluge, a ne gospodari
Odnos uvoza i izvoza hrane u nas je, naime, već desetak godina nepromijenjen, jedino što su se od 2000., kada je uvoz vrijedio 687 milijuna, a izvoz 406 milijuna dolara, te brojke danas i više nego utrostručile, a domaća poljoprivredna proizvodnja nije restrukturirana niti je u nju uložen kapital koji bi je učinio konkurentnom u odnosu na druge zemlje EU, čija smo sada članica. Nedostatak strategije kulminirao je gotovo dvostruko manjim obradivim poljoprivrednim površinama, sa 1,7 milijuna na jedva milijun hektara, i jedva 500.000 hektara pašnjaka u posljednjih dvadesetak godina. Potencijali proizvodnje za oko 10 milijuna stanovnika, u hrvatskoj zbilji u kojoj je u proteklih 15-ak godina samo u poticaje ulupano 35 milijardi kuna, oni pokrivaju jedva 3 milijuna, pa nam ulazak u EU zasigurno donosi daljnje povećanje uvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda za 800 milijuna do milijarde dolara, smatra naš stručnjak za poljoprivredu i prehrambenu industriju Stipan Bilić.
Na pitanje o najvećim problemima hrvatskog seljaka i poljoprivrede, makroekonomist Branko Salaj odgovara kako je to neosviještenost onih koji njima upravljaju. Ne samo da ne shvaćaju da su oni sluga, a ne gospodar sela, nego su i neodgovorni za dio strukturnog vanjskotrgovinskog deficita koji je najlakše prevenirati, a teško i skupo naknadno sređivati. Sve veća ovisnost o uvozu hrane ostvarivat će se samo uz nastavak zaduživanja nacije – da bismo se prehranili – objašnjava Salaj. K tome, male i srednje velike seljake gazi nemar i neodgovornost birokratizirane države koja se ponaša kao da smo još uvijek u feudalnom dobu.
– Prvo im je zabranjivala da rastu kao u ostatku Europe, a sada ne čini ama baš ništa da im osigura njihov primarni proizvodni faktor – zemlju! Prosječna imanja u Europi posljednjih su 50-ak godina rasla, a naša stagnirala pa je naš prosjek danas između osmine i desetine prosječne veličine u najvažnijim državama EU. A da nevolja hrvatskog seljaka bude i veća, udio najvećih primatelja potpora (onih s industrijskim pristupom koji bi u načelu trebali biti samoodrživi u međunarodnoj konkurenciji) u ukupnom iznosu potpora u Hrvatskoj pet puta je veći nego u EU – tvrdi Salaj, uvjeren kako su naši resursi i dalje konkurentni u EU, ali samo kad država i političari shvate da je njihova odgovornost stvoriti im uvjete da se dokažu.
Miroslav Kovač, upravitelj Uzgojno-poslovnog obrazovnog centra Simentalac i član skupine stručnjaka Živo selo, kaže kako trend propadanja poljoprivrede u Hrvatskoj ne zahvaća samo primarnu proizvodnju nego i prehrambenu industriju. Hrvatska ovisnost o uvozu hrane gotovo je 50%, dok je EU prehrambeno neovisna. Posljednjih godina deficit uvoza na godišnjoj razini iznosi milijardu dolara ili 2,7 milijuna dolara dnevno, dok smo 80-ih ostvarivali 800 milijuna suficita.
Prehrambeni ovisnici
– Gotovo da nam je svaki doručak i veliki dio ručka iz uvoza – kaže Kovač, ističući kako smo na uvozu poljoprivrednih proizvoda od 1991. do 2012. izgubili proizvodnu vrijednost od 25 milijardi dolara, što je godišnji gubitak na razini 3% BDP-a. Samo zbog loše politike u govedarstvu od 2000. smo gubili 1% BDP-a godišnje, dok je zbog neprilika u govedarstvu i proizvodnji mlijeka i mesa u Hrvatskoj od 1992. do danas posao izgubilo 100.000 ljudi. Kumulativno, samo na deficitu pri uvozu proizvoda govedarstva od 2000. izgubljeno je novca koliko je u isto vrijeme uloženo u gradnju autocesta. Kovač drži kako smo danas gotovo u paničnoj situaciji u svim segmentima tržišta, od uzgoja do proizvodnje, prerade i prodaje. No da državna administracija i dalje nema koncepta izlaska iz krize koju je u velikoj mjeri i sama isprovocirala, najbolje govori nedostatak dijaloga i ignoriranje svakog prijedloga koji dolazi sa sela i od stručnjaka. A vrijeme neumoljivo curi...
>>Netransparentno podijeljene čak 2,4 milijarde kuna
