"Dani srpske kulture" u Zagrebu su započeli izložbom posvećenom ostavštini rođenog Zagrepčanina Dejana Medakovića, a na otvorenju se okupilo 50-ak maskiranih muškaraca, uglavnom iz navijačkih krugova, i koji su događaj ometali izvikivanjem „O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država" i pjevanjem "Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati".
Neki su odabir povjesničara umjetnosti, književnika i predsjednika SANU- a Dejana Medakovića za temu izložbe ocijenili kontroverznim, a za mišljenje o njemu, ako i incidentima, upitali smo i povjesničara Hrvoja Klasića.
„Apsolutno osuđujem nasilje, fašizam i bilo kakav oblik agresije koji se dogodio u Splitu, a zatim i u Zagrebu i u tom smislu nema opravdanja ničim, što god bio sadržaj tih događanja, a sadržaj nije bio toliko provokativan da bi izazvao nasilje. Posebno sam siguran da oni koji su prosvjedovali ne znaju ništa o čovjeku kome je bila posvećena ta izložba u Zagrebu.“ – smatra Hrvoje Klasić.
No, da je Dejan Medaković bio kontroverzan u jednom dijelu svoga djelovanja, to smatra i Klasić. „Osobno kao povjesničar, ono što znam o Dejanu Medakoviću je da se radi o jednom vrhunskom intelektualcu i povjesničaru umjetnosti, koji je bio doista vrlo cijenjen u krugovima povijesti umjetnosti. Nažalost, ono što znam je i da je bio i jedan od ljudi koji su sudjelovali u pripremi Memoranduma SANU. Ja bih se usudio reći, temeljem svega što znam, da je uistinu bio srpski nacionalist i da je 90-ih godina podržavao Slobodana Miloševića. U tekstovima koje je, nakon druženja s njim, napisao novinar Darko Hudelist on svjedoči da je sam Medaković govorio da je razočaran Tadićem i Demokratima i da su mu puno bliži radikali. Hudelist je te 2008. prisustvovao i telefonskom pozivu da se spoje i druže Aleksandar Vučić i Dejan Medaković“ – ističe Hrvoje Klasić koji je komentirao i Medakovićevu tvrdnju da se nikad „nije bavio politikom".
„On je često isticao i kako je odbijao Miloševićev poziv u politiku, ali je istovremeno bio na čelu Srpske akademije nauka i umjetnosti u njegovo vrijeme. I stoga ne mislim da se bavio politikom kao političar, ali je njegovo promišljanje političkih odnosa na ovom području, po meni, duboko kontroverzno. I rekao bih – pogrešno.“ – napominje Hrvoje Klasić koji opet ponavlja da to nije povod nasilju nego bi trebao biti povod raspravi.
„Znajući to sve o Medakoviću, o Dejanu Medakoviću i, samim time izložbi o njemu, su trebali svoj stav izreći intelektualci, pa čak i političari. Trebali su drugačije pristupiti problemu teme izložbe, a ne da maskirani ljudi, koji sigurno nisu ništa o njemu ili njegovo pročitali i koji ne znaju nikakav kontekst, dođu maskirani i uzvikuju ustaštvo“ – smatra Klasić.
„Ako je, a ja mislim da je, Dejan Medaković bio srpski nacionalist, protiv jednog nacionalizma se sigurno ne može boriti hrvatskim nacionalizmom, a posebno ne ustaštvom.“ – dodaje Klasić koji ipak smatra da razlog svim ovim reakcijama na Dane srpske kulture u Hrvatskoj nije sadržaj njihova obilježavanja.
„Ono što se dogodilo u Splitu pokazuje da je modus operandi tih incidenata i u Splitu i Zagrebu identičan i da nema veze sa sadržajem. Jer u Splitu se radilo o djeci, starijima, folkloru... Nije, dakle, povod sadržaj, nije bitno što se govori , što se tu prezentira nego je prosvjednicima samo bitno tko to radi. U ovom slučaju su to Srbi i zbog toga je njima bio problem. Nikakav problem ne bi izazvalo da je neko talijansko udruženje napravilo skup o Benitu Mussoliniju ili fašistima, znajući što su fašisti ti radili Hrvatima od 20-ih godina nadalje, ili kakve su pretenzije bile prema Hrvatima od strane Talijana u doba fašizma. To sigurno ne bi izazvalo problem kao što izaziva činjenica da nešto negdje organiziraju Srbi. „ – zaključuje hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić.
Otvori KEKS Pay
Jedino što je bitno je da je organizator jako dobro znao tko je i što je bio Medaković. Zato je to prvorazredna provokacija.