Ima tome oko tri tjedna. Ove godine! Nije se to jutro pošteno ni razbudio, a po staroj je navici prvo dohvatio mobitel. Pristigla poruka sledila mu je žile. Odjednom mu se činilo kao da je u sobi postalo prehladno. Od hrpe ispisanih slova oči su se zaustavile na samo jednom dijelu – “Vaš brat Petar... Ako želite, nazovite”. U nastavku SMS-a bila je sročena i isprika zbog poruke poslane u dva ujutro.
Moj brat Petar. Netko ga opet spominje. Petra mog! Suze su ga to jutro opet izdale.
“Netko, brate, od nas mora ići. Ti imaš ženu i djecu, idem ja”, opet su Tominim ušima zvonile Petrove riječi izgovorene 1991. godine.
Srce veliko kao kuća
Petar Šinković imao je tada samo 24 godine. Tesar po zanimanju, bio je jedan od malobrojnih koji su sa Žumberka krenuli u rat. Najprije se priključio policiji, a odmah nakon osnivanja prešao je u Zbor narodne garde, od koje se formira 1. gardijska brigada. Već je lipanj bio na polovici kad su dečki krenuli u Slavoniju. Krunica oko vrata, srce kao kuća, a u kući – tajac. Roditeljima se na odlasku ne govori da se ide prema Vukovaru.
– Tog lipnja krenuli su prema Aljmašu. Prije toga bio je u Pakracu, Novskoj, odakle se uvijek vraćao doma. Nakon pada Aljmaša mogao se vratiti natrag, ali nije htio. Otišao je u Vukovar gdje je bio zajedno s Blagom Zadrom – priča 49-godišnji brat Tomo Šinković. Danas, 21 godinu nakon toga, sve do onog SMS-a, nije znao puno, gotovo ništa o bratovoj pogibiji. A poruku koja mu je sledila žile to jutro poslao je suborac – Petrov pajdo. Tako su se zvali. Trebao je Petar biti kum njegovu djetetu – čim se vrate. Petar se nije vratio, a suborac je, rodom Vukovarac, nakon predugih godina tek sada obitelji dojavio sve detalje, kako je stradao, gdje je stajao, što bijaše s njegovim satom, odakle mu onaj lančić pronađen na ostacima tijela. I prije bi suborac nazvao da je samo znao prezime.
Prije nego što će u Vukovar, Petar je tri dana bio doma. Kako je prije već dolazio i odlazio, obitelj se nekako s time pomirila. No prije tog odlaska promijenio je naviku. Majci je ostavio novčanik, bratu povjerio neke stvari.
– Zašto ostavljaš novčanik? – pitala ga je.
– Nikad ne znaš – uzvratio je.
– Kamo ćeš? – zanimalo ju je.
– U Slavoniju – odgovorio je.
Znao je kamo ide, ali taj dio oni nisu trebali znati. Odmaklo je vrijeme, već je i rujan. Znatno kasnije utvrdit će se, Petar je tog 14. rujna u 15 sati bio na Trpinjskoj cesti. Pancirni metak pogodio ga je u bradu. Taj je bio koban, iako se kasnije pokazalo da je bio pogođen sa znatno više metaka. Pajdo je ispričao obitelji da mu je samo nekoliko dana prije smrti Petar darovao sat – kao zalog za kumstvo nerođenog djeteta.
Tek sada znaju gdje je poginuo
– Kada ga je metak pogodio ostao je stajati na nogama, ali cijelo tijelo mu se treslo – jedva izgovara brat. Petra su najprije dopremili do bolnice, odakle je tijelo bilo poslano na groblje. Uz još dvojicu. No Srbi su se i tamo zatekli i pobili i grobare, pa je tijelo završilo u masovnoj grobnici.
– Ta vijest nas je uništila. Otac je počeo piti, maltretirati majku. A meni je, negdje tu u prsima, ostala bol. Kao da ne mogu udahnuti dovoljno zraka i – govori Tomo spuštajući glavu.
– Tog 14. rujna, kada je on poginuo, otišao sam i javio se u vojsku. Nisam ni znao da sam taj dan izgubio brata – kaže. Muk je u njihovoj kući bio do 1997. godine kada se masovno kretalo u Vukovar – po ostatke heroja.
– Činilo se najprije da ga nećemo moći ni identificirati, sve dok u pancirki u malom džepu nismo pronašli ključ od kuće. Samo smo po tome mogli reći: “Da, to je Petar” – kaže brat. I ove će godine, kao i svake do sada, u Vukovar. Samo će sada upoznati i Pajdu, a Pajdo će ga odvesti do mjesta gdje je 14. rujna u 15 sati stajao Petar. Prvi će put, ove godine, brat zapaliti svijeću na mjestu gdje je Petar poginuo. Da se brata ne zaboravi – stariji Tomo već godinama organizira memorijalni turnir. A majci Šinković danas su 74 godine. Skeptična je zbog pojave Pajde. Toliko je priča do sada čula...
Sve o obilježavanju 21. obljetnice stradanja Vukovara i ostale priče iz specijala Junaci Vukovara možete pročitati ovdje.
