Da se zemlja veličine Turske, s tolikim stanovništvom i 17. svjetskim relativnim BDP-om nalazi u Srednjoj Europi, uz jednu ili dvije reforme po svoj bi prilici već bila u EU, i to s bitnim utjecajem na njezinu vanjsku, ali i na svjetsku politiku. Turska je sa 75 milijuna stanovnika druga najmnogoljudnija u Europi, po površini je najveća, a od 2002. do 2007. bila je među prvima u svijetu po rastu BDP-a. Nakon desetljeća reformi i čekanja na članstvo u EU, Turska kreće u diplomatsku ofenzivu kako bi na Balkanu, Bliskom istoku i Kavkazu ojačala politički utjecaj. Čovjek čiji je zadatak reafirmacija tih područja, turski je ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu, s kojim smo razgovarali o EU, otomanskom naslijeđu, viziji Balkana te o odnosima s Hrvatskom.
• Kakvi su vam dojmovi nakon izbora hrvatskog predsjednika?
– Čast mi je što sam bio prvi ministar koji se susreo s novim predsjednikom. Impresioniran sam njegovim stilom, otvorenim duhom, blagim nastupom i vizionarstvom. Pri susretu sam se našalio da nam je u regiji potreban glazbenik, zbog duhovnog mira iz glazbe nakon nekih kriza. Odnosi Turske i Hrvatske su i inače jako dobri, a i predsjednik Mesić je blizak prijatelj Turske.
• Objavili ste da Turska radi na novim političkim pozicijama na Balkanu. Kako ubuduće vidite utjecaj Turske na Balkanu?
– Ne samo na Balkanu, nego i na Bliskom istoku, na Kavkazu i u središnjoj Aziji. Želimo poticati mir i napredak u tim područjima. Jer, kad oko nas izbijaju krize, osjeća ih i Turska. Za rata u BiH Turska je primila mnoštvo izbjeglica; sjetimo se i rata na Kosovu te krize u Makedoniji, a slično je i s krizama na Kavkazu i Bliskom istoku. Imamo viziju sigurnosti i stabilnosti za sve u regiji. Drugo, Turska ima izvrstan politički dijalog sa zemljama u regiji, posebno sa susjedima – Bugarskom, Grčkom, ali i s Hrvatskom, BiH, Srbijom, Slovenijom, koje susjedima smatramo zbog snažnih veza iz prošlosti. Imamo projekte koji bi uključivali zemlje Balkana, jer je ekonomska suradnja najbolji put u stabilnost i mir. Slično radimo i na Bliskom istoku, u Siriji i Iraku, a za Balkan je posebno bitno to što radimo na kulturnoj, religijskoj i etničkoj raznolikosti i suživotu. Naši su gradovi u prošlosti bili kulturno puno raznolikiji nego danas. Pogledajte samo BiH prije 20 godina, nakon rata došlo je do pročišćavanja gradova. Neki su gradovi čisto srpski, neki hrvatski ili bošnjački, što nije dobro. Prije 200 godina su i Solun, Skoplje i Istanbul bili etnički raznoliki. Smatramo da je budućnost u raznolikosti i to je naša vizija za Balkan.
• Neki su zabrinuti zbog navodne obnove Otomanskog Carstva, čiju vlast narodi na Balkanu smatraju okupacijom. Koja je razlika između Otomanskog Carstva i otomanskog naslijeđa?
– Povijest se ne može mijenjati. Što se dogodilo, dogodilo se. Ne samo na Balkanu, poput Srbije, nego i drugdje, na Bliskom istoku, sve do Katara, rastući utjecaj Turske neki nazivaju neootomanizmom. Nikada, ni ja, ni turski predsjednik, ni turski premijer, nismo zagovarali neootomanizam. O tome među nama, dapače, nikada nije bilo ni riječi, niti je itko takvo što spominjao. Smatramo da su sve zemlje jednake i da nijedna nema pravo dominirati nad drugom, bez obzira na veličinu. No, to ne znači da mi ne branimo otomansku povijest. Kao povjesničar, često navodim da se u 16., 17. i 18. stoljeću svjetska politika vodila s Balkana. Otomanska država bila je balkanska država. Mehmed-Paša Sokolović bio je Balkanac. Mehmed Ali Paša bio je iz Albanije. U mom rodnom gradu, Konyi, u potpuno turskom kraju, nema otomanskih džamija, nego sve potječu od Seldžuka. Ako pak odete u Sarajevo, Skoplje, Solun, vidjet ćete 10 puta više otomanskih građevina nego u Konyi ili u Kajseriju. Otomani nisu koristili izraz “Turci”, nego su bili uključeni svi balkanski krajevi. S različitih gledišta to se može kritizirati, ali se ne može zanijekati. Prije četiri ili pet stoljeća u balkanskim gradovima bila je prisutna široka lepeza etničkih pripadnosti. Ljudi nisu anđeli, pa ni povijest nije savršena. Balkanski narodi, dakle, ako vide svoju budućnost u suradnji, zajedno mogu opet biti vrlo utjecajni u svjetskoj politici.
• Naslijeđe Otomana, znači, kao osnova za suradnju na Balkanu?
– Uzmite za primjer, nemojte krivo shvatiti, Mehmed-Pašu Sokolovića, koji je bio vodeći čovjek u svjetskoj politici. Otomanska povijest ne pripada samo Turcima, ona pripada svima. Ako se druge nacije ne osvrću i na otomansku povijest, što će onda njihova povijest uopće biti? Tijekom osnivanja turske nacionalne države, i u Turskoj je otomanska država prilično kritizirana. Sada smo ipak dovoljno zreli, kao i balkanske nacije, pa na povijest gledamo iz nove perspektive. Naša politika nikada nije bila dominacija ili neootomanizam. Otomansko naslijeđe predstavlja i 700 riječi u srpskom jeziku, čak i neke u hrvatskom. Mi pak imamo mnoštvo slavenskih i grčkih riječi.
• Koje su osnovne prepreke na putu Turske prema EU?
– Prva aplikacija bila je 1959., a prvi sporazum s Ankarom je iz 1963. Razlozi primjedbama iz 70-ih i 80-ih potjecali su od nas zbog nekih vojnih intervencija i ekonomskih kriza. Ali, nakon 90-ih, te posebno nakon aplikacije za EU, očekivali smo brži napredak zbog nekih provedenih reformi. Postavši kandidat 1999., Turska je izradila ambiciozan projekt reformi. Prvi razlog zašto nismo napredovali kao Hrvatska je ciparsko pitanje. Turska je UN-ov plan prihvatila, a Grčka ga je odbila. Ipak, ciparski Grci su 2004. primljeni u EU iako su plan odbili te su članstvo u EU koristili za nametanje rješenja turskim Cipranima. Turskoj je 2006. suspendirano osam poglavlja, a ostala poglavlja nije nam dopušteno otvarati, što je bio šok. Hrvatska, primjerice, ima problem da ne može ući u EU jer ima teritorijalnih sporova, a grčki dio Cipra postao je članica unatoč teritorijalnim sporovima.
• Koji su razlozi otpora nekih političkih krugova iz EU punopravnom članstvu Turske?
– Riječ je o tome da neke političke snage u EU zloupotrebljavaju primanje Turske u EU. Govor protiv Turske populističko je privlačenje pozornosti javnosti. Nekim političkim mjerama priječe nam put u EU i predlažu nam privilegirano partnerstvo i slično. Naravno, Turska treba sve objašnjavati europskoj javnosti. U međuvremenu su oni koji nisu mislili da će Turska ikada postati članica EU, jer neće ispuniti postavljene kriterije, shvatili da je Turska počela ispunjavati kriterije – one iz Kopenhagena, iz Maastrichta. Uspaničili su se jer smatraju da je Turska prevelika i da će biti utjecajna u EU. O tome prije nisu razmišljali jer su smatrali da Turska ionako ne može ispuniti kriterije, a Turska je napredovala, postala je stabilnija, članstvo je postalo realna mogućnost. Prisutne su i neke kulturne predrasude, da je Turska muslimanska, dok je Europa judeo-grčka. No, islam je u Europi autentičan. U Španjolskoj i u istočnoj Europi čak i autentičniji nego mnogi drugi vjerski i filozofski pojmovi. To jesu prepreke, no mi nećemo mijenjati svoju politiku i ciljeve te ćemo nastaviti putem europskih integracija.
• Primijetio sam da su ljudi u Istanbulu prilično razočarani sporim napretkom na putu Turske u EU. Jeste li zabrinuti zbog javnog mišljenja u Turskoj?
Toga smo svjesni. Ipak, prema istraživanjima, pitate li ljude jesu li za to da Turska uđe u EU, odgovor je pozitivan u 55 do 60 posto slučajeva. Ako te iste ljude pitate hoće li Turska ući u EU, pozitivno odgovara 35 posto. Izgubili su povjerenje u objektivne procjene mehanizama u EU, ali što se njih tiče, oni bi htjeli u EU. Primijetio sam da su ljudi u Istanbulu prilično razočarani sporim napretkom na putu Turske u EU.
• U svjetlu nedavnih nesporazuma između Turske i Izraela, postoji li opasnost od daljnjega pogoršanja tradicionalno dobrih odnosa između dviju zemalja?
Posljednjih dana došlo je do krize jer je naš veleposlanik u Izraelu bio neprimjereno tretiran prema civilizacijskim standardima moderne diplomacije. Zatražili smo ispriku svojem veleposlaniku, koju je on i dobio. Za nas je ta kriza završena. Za nekoliko dana očekujemo da gospodin Barack dođe u Ankaru. Naše kritike prema izraelskoj politici temelje se na humanističkoj etici te će se nastaviti dok ne dosegnemo diplomaciju mira, a ne diplomaciju rata.
• Znači, nastavit ćete svoju politiku prema pojasu Gaze.
Naravno.
čovjek baš pametno i odmjereno govori. Npr odlično kaže da je budućnost u raznolikosti. Također dobro kaže da bi sve zemlje Balkana bile puno itjecajnije da su složnije. A i ne vidim ništa loše da se Turska uključi u ove krajeve kao protuteža konstantnim težnjama Srbije i Rusije da zavlada Balkanom. Dobre vijesti