Ivani Nikolac, kojoj je uzor u oporavku postala Sandra Paović, želja je bila čuti se s Vukovarkom. Želja joj se i ispunila. U četvrtak joj je zazvonio mobitel, a s druge strane čula je Sandrin glas.
Ivana: Sandra, znam sve o tebi, toliko sam toga čula, ali ti mene ne znaš. Želim ti čestitati na svemu što si učinila i koliko si uspjela. Tvoja borba i oporavak primjer su i svima nama koji imamo slične probleme.
Sandra: Hvala ti mnogo. Moraš znati da sam ja imala i sreće u toj nesreći. Operirana sam nekoliko sati nakon nesreće, imala odmah prvoklasnu njegu, ali i brojne ljude i institucije koji su stajali iza mene.
Ivana: I ja sam od nesreće mnogo napredovala. Isprva se nisam mogla ni pomaknuti, ali sada pomičem trup, osjećam zadnju ložu, mičem prst na lijevoj nozi, vrat držim bez pomoći, a i u ruci osjećam neke vibracije. Izborila sam se i da dišem samostalno.
Sandra: To je super. Svaka ti čast. Ali moraš i dalje ustrajati i raditi na sebi. Sada ti je potrebna stručna pomoć neke klinike da radiš po njihovu programu. Nemoj se predati.
Ivana: Ja sam skromna. Sada želim samo da mogu micati rukama. Strašno je kada se probudiš noću žedan, a ne možeš do čaše koja je odmah tu kraj tebe. Ako nisam jako žedna, pokušavam izdržati do jutra jer ne želim buditi mamu koja je cijeli dan uz mene.
Sandra: Biti samostalan je nešto najvažnije. I sama sam sebi govorila: ako nikad ne prohodam, želja mi je samo da budem samostalna. To me uvijek vodilo dalje i više.
Ivana: Nalaze sam poslala i u kliniku Notwill gdje si i ti bila na oporavku. Liječnici kažu da su optimisti i da imam šansi za oporavak.
Sandra: Notwill je zaista nešto posebno za tu vrstu ozljeda. Javi se na njihov odjel za donacije s pismom i objasni im svoju situaciju. Možda postoji šansa da ti omoguće barem neko vrijeme besplatno liječenje tamo. I to mnogo znači jer ćeš mnogo toga vidjeti i doznati. Ti si nevjerojatno hrabra osoba jer sve što si napravila, napravila si sama. To je nešto s čim se čovjek rađa. Izdrži i nikada se nemoj predati.
Ivana: Neću. Obećavam.
