Koncem ožujka u Narodnim novinama broj 33 objavljen je popis Ministarstva poljoprivrede na kojem su nabrojene prehrambene namirnice za koje je potrebna stroža kontrola zbog povećane mogućnosti kontaminacije opasnim tvarima. Na popisu 40-ak namirnica nalazi se mnogo onih koje svakodnevno jedemo poput rajčica, raznih začina, jagoda, graha... Riječ je o hrani iz uvoza koja se, međutim, kako smo provjerili, nalazi na policama većine domaćih trgovina.
>> Lista hrane koja zahtijeva strožu kontrolu
Puno opasnih spojeva
Marijan Katalenić iz analitičkog laboratorija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo objasnio je zašto su se sporne namirnice našle na popisu, koja je svrha popisa te koliko su štetni spojevi pronađeni u uzorcima testiranih namirnica.
– Takvim načinom upozoravanja na određenu hranu nastaje obveza inspekcijskih organa koji moraju izuzeti hranu pri uvozu u Hrvatsku. Aflatoksini (koji se najčešće spominju kao sporni, op. a.) ili kao šira grupa mikotoksini metaboliti su plijesni, otrovi koje neke vrste plijesni (više od 300 vrsta) stvaraju da bi zaštitile svoje stanište. Na žalost, aflatoksini su izuzetno toksični za ljude i životinje. Na spomenutom popisu navode se lješnjaci, kikiriki i proizvodi na kojima aflatoksini nastaju tijekom sušenja. Aluminij, jedan od također često navođenih štetnih spojeva, metal koji može doći iz različitih izvora, okoliša, sirovine..., na popisu je, objašnjava Katalenić, jer je izuzetno toksičan i djeluje na živčani sustav uzrokujući bolest sličnu Alzheimerovoj.
Navode se i pesticidi čiji su ostaci u hrani posljedica loše provedenih agrotehničkih mjera i nedovoljne kontrole sustava. Na popisu su se našli i teški metali olovo i kadmij koji polako truju ljude. Tu su i mikrobiološka zagađenja hrane, primjerice salmonela u začinskom bilju koja je posljedica nehigijenskih uvjeta sušenja i upotrebe otpadnog materijala, recimo životinjskog ili ljudskog fecesa za gnojenje. Na popisu se upozorava i na velik broj namirnica koje sadrže bojila sudan. Riječ je o kancerogenim bojilima koja se dodaju u ekstrakte čili-paprike da bi se postigla crvena boja i na taj način privukao potrošač. Na kraju Katalenić upozorava da ostaje otvoreno pitanje kako se odredbe pravilnika primjenjuju i jesu li upute polučile uspjeh jer sve kontrole koštaju pa bi trebalo imati dobru inspekcijsku mrežu kako bi sve funkcioniralo kako treba. No, na najvažnije pitanje, je li takva hrana, koja se nalazi na policama, sigurna za konzumaciju, odgovor nije jednoznačan.
Oduzimanje pošiljki
– Ti proizvodi u određenim uvjetima mogu postati opasni i stoga je ključno da se često i prema pravilima provodi kontrola. Ovi su proizvodi na popisu jer potencijalno mogu sadržavati neke od opasnih tvari! – završio je Katalenić.
U Ministarstvu poljoprivrede kažu je popis preuzet od Europske unije. Tanja Iveković iz Uprave za sigurnost hrane i fitosanitarnu politiku resornog ministarstva kaže da to ne znači da proizvodi na popisu iz određenih zemalja nisu zdravstveno ispravni i kako se ne mogu stavljati na tržište. No, temeljem procjene rizika Europske komisije, koju za nju rade stručnjaci s područja hrane, pojačana je njihova kontrola i u slučaju da se u određenim pošiljkama nađu evidentirane opasnosti, takva hrana sigurno neće dospjeti u trgovine. Svi koji uvoze namirnice s popisa, pa tako i RH, takvu su hranu dužni prijaviti na granici, na kojoj, sukladno odredbama o učestalosti, granična veterinarska ili sanitarna inspekcija – ovisno o kojim je namirnicama riječ – uzima uzorke. Ustanovi li se da sadrže nedopuštene toksine, inspekcija ima pravo oduzeti tu pošiljku, neškodljivo je ukloniti, vratiti u zemlju iz koje je došla i slično, kaže T. Iveković.
Naravno, sve namirnice s popisa mogu dospjeti i do tržnica, gdje se još uvijek rijetko mogu vidjeti propisane deklaracije. No i one su morale proći granicu – i to deklarirane – a ako su u međuvremenu deklaraciju "izgubile", podliježu Državnom inspektoratu i pravilima označavanja nezapakirane hrane, doznajemo od T. Iveković.
Naravno da se može zaštititi građane od ostataka kemikalija u voću i povrću. Istina, prvo treba imati s čim ustanoviti da li uopće postoje. Imaju oni labose, ali u njima nemaju neophodne uređaje. Još je bolje kada ih imaju samo što na njima ne znaju raditi. Traže rezidue pesticida koji su se koristili pred dvadeset godina, a za ove moderne nisu ni čuli. Vladavina mediokriteta pokazuje i u ovom slučaju svoje negativne strane.