Prošli je tjedan u Zagrebu predstavljena knjiga “O nebu i o zemlji” Jorgea Bergoglija i Abrahama Skorke u izdanju zagrebačkog VBZ-a. U njoj katolički nadbiskup Buenos Airesa i jedan od najistaknutijih židovskih rabina Argentine razgovaraju i raspravljaju s mnogo uzajamnog poštovanja i slaganja o 29 tema. Između prvog poglavlja o Bogu i zadnjeg o budućnosti religija njih dvojica razmjenjuju mišljenja, često jedan drugog nadopunjujući, o mnogim duhovnim, svjetovnim i životnim stvarima kao što su molitva, grijeh, smrt, starost, eutanazija, rastava, politika i moć, komunizam i kapitalizam, globalizacija, siromaštvo, novac, holokaust. Jedna od tema razgovora u knjizi su i istospolni brakovi. U tom poglavlju kardinal Bergoglio kaže i ovo: “Svećenici ponekad govore o određenim pitanjima iz privatnog ili javnog života, jer nastupaju iz pozicije vođa vjerske zajednice. No nemaju pravo miješati se ni u čiji privatni život. Ako je Bog, stvarajući svijet, dao čovjeku slobodu, tko sam ja da se u to miješam? Mi osuđujemo duhovni progon koji nameće bilo koji vjerski službenik svojim uputama o određenom ponašanju vjernika i zahtjevima koji uskraćuju njihovu slobodu. Bog nam je dao čak i slobodu da počinimo grijeh. Moramo posve jasno govoriti o vrijednostima, granicama, zapovijedima, ali duhovni, pastoralni progon nije dopušten”.
Da argentinski kardinal Bergoglio u međuvremenu nije postao papa Franjo, ova knjiga, izdana na španjolskom 2010., vjerojatno nikada ne bi bila prevedena na hrvatski jezik pa njezin prijevod i objavu, u izdanju VBZ-a, možemo također smatrati jednom od pozitivnih posljedica ishoda posljednjih konklava. Katolička crkva u Hrvatskoj, a osobito njezin hijerarhijski dio, sve kad bi i htio neće se ni smjeti, ni moći oduprijeti utjecaju pape Franje. Taj utjecaj ne širi se strogošću i unutarcrkvenom stegom, nego upravo obrnuto, blagošću, spontanošću, razumijevanjem i otvorenošću kojom novi papa u svom svakom nastupu zrači ne samo prema vjernicima i kleru nego prema čitavom svijetu i njegovim problemima.
Oni koji su već ranije pročitali neke od Bergogliovih tekstova poput citiranog, pa i oni koji su pažljivo slušali riječi koje on urbi et orbi upućuje od početka svog pontifikata, sasvim sigurno nisu ostali začuđeni i iznenađeni nad njegovom najnovijom preko svjetskih medija razglašenom porukom koja će sasvim sigurno postati globalna krilatica i poslovica: “Tko sam ja da im sudim?I same riječi, kao i način na koji su izgovorene, u svijetu su dočekane s radošću i ushitom, osim, naravno, kod onih, a sigurno ih ima i u samoj Crkvi, koji su opet skandalizirani.
“Kakvo olakšanje da tako govori jedan papa!”, uskliknuo je preko novina predstavnik talijanske nacionalne udruge osoba homoseksualne orijentacije, pozdravljajući u prvom redu ton lišen bilo kakvog osuđivanja i izražavajući nadu da će ga slijediti što više katolika.
U odnosu na crkvenu doktrinu papa Franjo nije rekao ništa novo. Ali, velika je novost u tome da Crkva napokon ima papu koji doista u svakoj prigodi i svakom svom govoru i gesti nastoji biti sličan ne ostalim svjetovnim i svjetskim moćnicima, monarsima i vladarima, nego onome koga na Zemlji, kako katolici vjeruju, predstavlja – Isusu Kristu.
Stoga iz oduševljenja, olakšanja i ohrabrenja koje papa Franjo odašilje svijetu nužno izvire pitanje za Crkvu, pa tako i onu u Hrvatskoj: kako se i zašto od svog osnovnog poslanja, evanđeoskog nauka i temeljne ljudskosti udaljila toliko da čitav svijet uzdrhti samo zato što papa svako malo ponovi neku dvije tisuće godina staru rečenicu poput “tko sam ja da im sudim?”, koja nije ništa drugo nego odjek one “Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen”. Papa ne govori ništa novo, nego evanđeoske poruke koje nikoga ne isključuju i ne osuđuju. Pritom govori onako kako svijetu očito predugo nitko nije govorio.
>>Papa Franjo: Tko sam ja da sudim gay osobama?
