– Mogu ja nešto kazati? Želio bih vam reći da nisam tukao oštećenog koji je ovdje kazao da me je prepoznao na fotografijama, nakon što sam dao iskaz na sudu. To sigurno nije istina. On je rekao i da je dao intervju Nacionalu. Tamo su objavljene i moja i njegova fotografija. To je bilo prije nekoliko godina, a tada me nije prepoznao. Evo, ovdje imam i tu fotografiju i taj tekst... Ako me je prepoznao, kako onda da me nije prepoznao kada je razgovarao s novinarima, nego nakon što sam svjedočio ovdje? – kazao je na kraju svog iskaza na zagrebačkom Županijskom sudu Josip Perković, nekadašnji šef Sigurnosno informativne službe (SIS) te alfa i omega obavještajne zajednice u Hrvatskoj.
Dok je on to govorio, Dobroslav Gračanin, čovjek koji je preživio pakao Kerestinca te ga je u svom iskazu označio kao osobu koja ga je tukla, vrtio je glavom da bi na koncu rekao sudu:
– Nije riječ o fotografiji o kojoj govori svjedok, već o fotografiji iz 1992. na kojoj sam ga prepoznao.
Inače tu fotografiju svjedok je nakon svog iskaza predao sudu utvrdivši da je Josip Perković osoba koja je na njoj zaokružena te da je upravo Perković osoba koja ga je batinala. Te njegove navode Perković je javno demantirao i poslije Gračaninova svjedočenja te u sudnici.
Perković se kao svjedok drugi put pojavio na suđenju Stjepanu Klariću i još četvorici koji se terete za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima u Konačištu ratnih zarobljenika u Kerestincu od prosinca 1991. do svibnja 1992. U vrijeme koje je inkriminirano optužnicom, Perković je bio šef SIS-a, a što se zbiva u Kerestincu, kako je kazao u svom ranijem iskazu, doznao je nakon prijave Međunarodnog Crvenog križa.
Tada je poslao svoje podređene da provjere o čemu se tu radi, a oni su ga izvijestili da su pronašli malu crnu sobu i u njoj razne sprave za mučenje. O tome su sastavili i pisano izvješće, koje je Perković potpisao prije no što ga je proslijedio tadašnjem ministru obrane Gojku Šušku. Kada mu je to izvješće jučer predočeno, Perković je kazao da je ono sadržajno točno, no izgledom ne odgovara originalu.
– To sam ja potpisao, sadržaj je točan, no slova su manja nego na originalu. Zašto je to tako, ne znam, no to se ponekad znalo dogoditi prilikom prebacivanja dokumenata na mikrofilmove. Je li ovaj dokument prebacivan na mikrofilm, ne znam – kazao je Perković.
Zanijekao je da je on ili netko iz SIS-a dolazio ispitivati zarobljenike. O tome je inače svjedočilo više svjedoka koji su iskazivali i da su ljudi iz SIS-a prilikom ispitivanja zarobljenike brutalno tukli. Usprkos tome Perković je ostao pri svojoj tvrdnji.
– Ne da nisam bio u zatvoru Kerestinec, nego nisam bio ni u mjestu Kerestinec – kazao je Perković.
Dok je on to govorio, Stjepan Klarić i njegovi suoptuženici iza Perkovićevih leđa u nevjerici su klimali glavom, a kada je Perković ustvrdio da su pripadnici SIS-a znali doći u Gajevu, gdje je tada bio vojni zatvor, ali samo kako bi od zarobljenika uzeli podatke radi razmjene, Klarić je tiho, pomalo sarkastično kazao: Odlično!
Istinitosti Perkovićeva iskaza prigovorili su opunomoćenica Dobroslava Gračanina i branitelj Stjepana Klarića.
Osim Perkovića svjedočio je Radovan Tolić, bivši oficir JNA koji je zarobljen nakon što je Hrvatska vojska zauzela vojarnu u Velikoj Buni. Kazao je da je nakon toga odveden u vojni zatvor u Gajevoj, u kojem je boravio dva mjeseca. Tamo ga nitko nije tukao ni zlostavljao, a kako je odbio da bude razmijenjen, u prosincu 1991. pušten je na slobodu.
Pekoviću vi ste bili svigde di netriba.Kolko ste ubili naših Hrvata u emigraciji.Sramite se mjesto vam je u zatvoru.