Kad kaže da bi najradije, sa svojih 45 godina i zapovjednim iskustvom iz najvažnijih bitaka Domovinskog rata, bio na čelu Hrvatske vojske, onda treba vjerovati da Ante Kotromanović posjeduje strast, znanje i odgovornost za vođenje Ministarstva obrane RH. Svi kompetentni se slažu da on zaista radi na preustroju i modernizaciji naših oružanih snaga. Radi planski, uz izjavu “takve su nam ambicije, tako radim, bez obzira na to tko dođe iza mene”. Smanjivali su mu vojni proračun, no nikada u javnosti nije zbog toga kukao, bivši je vojnik, naviknut da se osloni na ono čime raspolaže. Svi znaju da je bio jedan od najboljih prijatelja generala Ante Gotovine, no mnogi su se iznenadili kada je, bez obzira na političku dužnost, još dok nije bio jasan rasplet u Haagu, uvijek iznova, beskompromisno stajao i dalje iza svog suborca. Uoči obljetnice Oluje, tvrdi: – Dokle god smo mi sudionici Oluje živi, slavit ćemo ovaj dan pobjede.
Svake godine obljetnica Oluje opterećena je politikom. Jesmo li konačno zaslužili jednu obljetnicu bez takvih repova?
Ne bi trebalo biti repova ove godine. Prethodnih se godina puno toga vezivalo uz sudbinu generala Gotovine, Markača i Čermaka, a rasplet događaja u Haagu pokazao je da smo mi koji smo stalno tvrdili da je operacija Oluja bila čista pobjeda bili u pravu. Pokazalo se da su to bile optužnice koje nisu bile održive (nisu pile vodu). Mi koji smo sudjelovali u zapovijedanju Olujom iznimno smo sretni takvim sudskim ishodom i oslobađajućom presudom, kao što se i ponosimo vojničkom izvedbom operacije Oluja. Ove godine prvi put smo odredili da govori netko od sudionika Oluje i da kaže nekoliko riječi u ime svih nas hrvatskih branitelja.
Da, govorit će Damir Krstičević, a kažu da ste vi zaslužni što je Vlada pozvala upravo njega da se obrati javnosti?
Nije to moja ideja. Na koordinaciji koju vodi ministar Matić udruge branitelja tražile su da netko iz njihove populacije govori. I sam predsjednik Vlade Zoran Milanović je rekao – a zašto to ne bi bio Damir Krstičević, neka on govori. Damir je apsolutno jedan od naših sjajnih zapovjednika, moj kolega iz Oluje koji je jedan od najzaslužnijih za uspjeh te vojne operacije. Potpuno je korektno da on kao zapovjednik jedne od najboljih brigada HV-a, 4. gardijske, govori u ime svih nas.
Postavlja se pitanje zašto ne govori Ante Gotovina?
Moramo ga razumjeti. Postupak u Haagu još nije formalno do kraja završen. Što se mene tiče, previše mi je važan i drag da bismo ga dovodili u potencijalno neugodnu situaciju. Poslali smo pozivnicu i njemu i Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, kao i još 900 službenih poziva. Nadam se da će doći puno ljudi, kao i puno naših branitelja, sudionika same operacije.
No, uvijek ima problema pri pozivanju, pa i sada. Nekim je udrugama čudno što nije pozvan Mirko Norac?
Nisam čuo da je bilo problema s udrugama branitelja. Čuo sam da su one imale puno konstruktivnih ideja vezanih uz proslavu i dobro je da se Ministarstvo branitelja dogovaralo o svemu s braniteljskim udrugama. Na kraju, na središnju proslavu na trgu u Kninu svi su dobrodošli.
Dugo u Hrvatskoj nije organiziran nikakav vojni mimohod. S obzirom na vaše svježe iskustvo s mimohoda u Parizu, ne mislite li da je na proslavi Pobjede primjeren i vojni mimohod?
To je dobra ideja i već sada treba razmišljati o vojnom mimohodu kojim ćemo obilježiti 20. obljetnicu operacije Oluja. Razgovarao sam s predstavnicima udruga iz Splita, Sinja, Petrinje o tome da se obljetnica Oluje uvijek slavi u Kninu, ali operacija Oluja provedena je na puno širem području. U Oluji su oslobođene i Petrinja, Glina i Udbina i druga mjesta od Dalmacije i Like do Korduna i Banovine i dio udruga predlaže da se u Kninu slave tzv. okrugle obljetnice, dakle svakih pet godina, a da se ostalih godina Oluja obilježava u drugim hrvatskim mjestima koja su također oslobođena u toj akciji. Ideja je zanimljiva, neka se raspravi o tome, a na kraju neka odluče hrvatski branitelji.
Posljednjih godina bilo je puno pritisaka iz Srbije da se Hrvatskoj zabrani slavljenje Oluje. Zato što je to, kako kažu, njima najgori dan. Pokušali su za to dobiti i međunarodnu potporu. Što mislite, hoće li Hrvatska bez problema nastaviti slaviti taj dan velike pobjede?
Dok smo god živi, mi sudionici Oluje, slavit ćemo je, a nadam se da će to činiti i generacije koje dolaze. I ne vidim razlog zašto ne bismo slavili naš Dan pobjede. To je dan kada smo oslobodili našu domovinu i ne smijemo zaboraviti da Hrvatska nije započela rat i sukob, već se morala brzo obraniti od snažne agresije. I kad smo bili spremni vojnički i politički, oslobodili smo našu zemlju. A što smo trebali, čekati neko čudo ili milost? Možemo razumjeti protivničku stranu, doživjela je frustracije, izgubila rat i vojnički ponos. Ali to je prošlost, gledajmo budućnost. Želimo biti dostojanstveni, slaviti svoju pobjedu i oslobođenje kao što to čine i druge države. Po tome se vidi koliko poštujemo naše žrtve, poginule, ranjene tijekom borbe za nezavisnost.
Razgovarali smo na početku vašeg mandata, prije više od godinu i pol dana, bili ste jako poletni. Je li bivšem ratniku sada žao što se prihvatio ministarskog mjesta?
Odgovorit ću slikovito – ja sam ratnik u odjeći civila. I najveći mi je užitak i sada kada govorimo o vojnim temama. Sada sam u godinama (45) kada bih mogao predvoditi hrvatske vojnike u nekim kriznim područjima. I za taj posao imam strasti, zato što želim od Hrvatske vojske napraviti nešto najbolje, brže, čvršće, jače. Smatram da taj posao radim dobrim tempom, znam da dajem sve od sebe, da imam dobar tim, da smo pokrenuli niz reformi i već vidim da smo brojne stvari poboljšali i da istodobno štedimo, da smo sredili javnu nabavu i davat ćemo i dalje sve od sebe da budemo uspješni.
Zanimljivo je da vi ne smatrate, za razliku od svih vaših kolega ministara, da je za tešku situaciju u vašem resoru kriv HDZ.
Neću nikad kriviti nekoga drugoga. Ne, mi koji smo sada u Ministarstvu moramo napraviti posao za koji smo plaćeni, a javnost će ocijeniti jesmo li u tome bili dobri ili nismo. Ne želim se baviti prošlošću i govoriti o tome što je bilo. Okrenuti smo prema budućnosti i samo me zanima kako ćemo što kvalitetnije dosegnuti zadane ciljeve sposobnosti i modernizacije Oružanih snaga RH, zanimaju me planovi koji će osigurati njihovu dugoročnu stabilnost, zanima me kakvi će hrvatski vojnici biti u međunarodnim operacijama i kako MORH učiniti najboljim ministarstvom. Eto, to me zanima. Ne mogu se i ne želim baviti onim što je bilo u nekom prethodnom mandatu.
Pred vama je nepopularan zadatak, smanjiti brojnost za tri tisuće ljudi. Priča se da zbog toga često morate mijenjati svoj telefonski broj?
Istina je da primam brojne pozive vezane uz to. I to je dio posla. Novi ustroj radimo u skladu s onim što je napisano u Strateškom pregledu obrane koji je Vlada ovih dana donijela. I tako smo došli do održivih brojki i do toga kakve bi trebale biti Oružane snage s obzirom na novac kojim raspolažemo. Sada trošimo 68 posto sredstava iz vojnog proračuna na plaće osoblja. I to je ogroman izdatak. Nemamo dovoljno novca ni za održavanje sustava ni za njegovu modernizaciju. Po standardu NATO-a, trebamo trošiti 50 posto proračuna na plaće osoblja, 30 posto na održavanje i 20 posto na modernizaciju. Jednostavno moramo doći do te razine. Od NATO-a smo dobili paket s 51 ciljem koji moramo dosegnuti u idućih pet do sedam godina.
Koji su to ciljevi?
Modernizacija, modernizacija i modernizacija Oružanih snaga. To obavljamo u jako teškim uvjetima, jer morate znati da je vojska u zadnje četiri godine izgubila oko milijardu proračunskih kuna (proračun za 2013. je 4,8 milijardi kuna). Primjerice, Danska je jednake veličine kao Hrvatska, no ona svoju vojsku razvija gotovo 150 godina. Mi smo svoju osnovali prije 20 godina, a većinu tehnike koju i sada koristimo zarobili smo u ratu ili kupili. Da bismo bili uspješni i tako ostvarili misije i zadaće, moramo smanjiti broj osoba i reinvestirati sredstva u opremanje i modernizaciju.
Jedan od glavnih ciljeva je i – profesionalni vojnik. U tome će biti najmanje rezanja?
Profesionalni vojnici su temelj Oružanih snaga RH i njihov će broj ostati približno na sadašnjoj razini, između 14 i 14,5 tisuća ljudi. Smanjit ćemo broj ljudi u Ministarstvu, uključujući i Glavni stožer. Tu ima prostora, jer čak u odnosu na Austrijance, primjerice, mi imamo dva do tri puta više ljudi u administraciji. U budućnosti nas očekuje spajanje poslova s Glavnim stožerom, integracija funkcija, decentralizacija i do kraja 2017. godine cijeli sustav ne bi trebao imati više od 15 tisuća zaposlenih. Razgovaramo s našim socijalnim partnerima, radimo i na promišljanju načina izlaska ljudi iz sustava. Nitko neće završiti na ulici s otkazom. Pripremaju se programi zbrinjavanja kroz otpremnine u mogućim gabaritima i smanjenje administracije provest ćemo u iduće četiri godine. Već imamo iskustva o tome, sjetite se da je Hrvatska vojska prije desetak godina brojila 40 tisuća ljudi. I nije bilo potresa, a nikada se ni jedan segment društva nije toliko smanjio kao što se to dogodilo Oružanim snagama. Godine 1996. sustav je brojio 150 tisuća ljudi.
Je li 15 tisuća vojnika dovoljno za očuvanje nacionalne sigurnosti Hrvatske?
Smatramo da jest. Očekujemo raspravu o tome i mišljenja drugih eksperata koji prate oružane snage.
To je, naime, samo desetina vojske kojom je Hrvatska završila rat.
Istina, no Republika Hrvatska je kao članica NATO-a prešla na sustav kolektivne obrane te svoje obrambene sposobnosti razvija zajedno s NATO-om i EU. Drugim riječima, u slučaju bilo kakve konfliktne situacije i ugroze, Hrvatska iza sebe ima 27 članica NATO-a koje se uključuju u našu obranu kao što bismo se i mi uključili u obranu bilo koje od njih kada bi bila napadnuta. Stoga smatramo da je taj broj sasvim dovoljan. Uostalom, istodobno ćemo razvijati i pričuvu od više od 20 tisuća ljudi, a treba napomenuti i da sada nema većih opasnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Sada nam je važno zadržati što više vojnih sposobnosti, jer u slučaju kakve “gužve” moramo brzo razviti te sposobnosti do optimalne granice potrebne za obranu Hrvatske.
Stoga vjerojatno i inzistirate na modernizaciji?
Da, modernizacija i obuka. Do kraja ove godine modernizirat ćemo sve radarske sustave. Krećemo u modernizaciju perspektivnih vojarni. Moramo podići kvalitetu života profesionalnih vojnika, a najviše kao ministar obrane inzistiram na obuci vojske. To smo u zadnjih godinu i pol dana znatno povećali, održavamo sve više vojnih vježbi na našim poligonima na koje dolazi sve više vojnika članica NATO-a te provodimo zajedničke vježbe. U posljednjih 10 godina Hrvatska vojska nije održala ni jednu kompleksnu vježbu uz korištenje bojeve municije, a samo ove godine održat ćemo ih dvije. Želim jaču i čvršću obuku i profesionalce, snažan dočasnički kadar koji će biti žestok i koji će uz časnike osigurati da naše dvije profesionalne gardijske brigade kao i specijalne postrojbe budu sposobne primiti udarac i žestoko uzvratiti. Prije svega radi se o mehaniziranim brigadama i zato sada dovršavamo program opremanja i naoružavanja naših 126 novih borbenih oklopnih vozila tipa Patria. Uskoro dobivamo i veliku donaciju iz SAD-a, stiže 140 specijaliziranih vozila, to su HMMWV-i i ostala oklopna vozila. Cilj nam je stvoriti energičnu i žilavu vojsku.
U SPO-u piše da je vaš cilj postići da do 2018. godine Hrvatska ima spremnu borbenu skupinu od 500 vojnika za sve vrste ratnih operacija u svijetu. Riječ je o tzv. rotacijskoj skupini, što znači da tako spremnih vojnika trebamo imati i više.
Mi tu sposobnost već sada imamo, a do 2018. godine imat ćemo potpuno opremljenu i specijaliziranu bojnu. Do tada će sve naše Patrie biti naoružane različitim kalibrima topova i protuoklopnim sredstvima. I te će naše snage biti u sastavu brzih snaga NATO-a i EU. Do 2018. ćemo cijeli taj sustav do kraja implementirati.
Cinici će uvijek reći da modernizacija Oružanih snaga RH ide za tim da naši vojnici postanu profesionalno topovsko meso u svjetskim ratovima?
To nikako ne stoji. U Afganistanu su Amerikanci imali do 100 tisuća profesionalnih vojnika. I Britanci, Francuzi, Talijani, svi su tamo slali svoje vojnike. Našim sudjelovanjem nastaje velika dodana vrijednost koja nam se kroz NATO uvijek vraća. Iskustvo koje naši vojnici dobivaju u radu s časnicima, dočasnicima i vojnicima iz drugih zemalja je vrlo korisno.
Sjajna je stvar što su hrvatski vojnici u Afganistanu potpuno integrirani u sustav NATO-a i kada naši vojnici krenu u patrolu u svakom trenutku mogu dobiti potporu, zračnu ili medicinsku. U Afganistanu se ne pita čije je to skladište ako treba dati streljivo, čiji je helikopter ili zrakoplov ako treba pružiti potporu našim vojnicima. To je vojska koja radi po principu zajedništva. Nama je u interesu koncipirati vojsku koja će primarno zaštititi naše nacionalne interese i Hrvatsku od vanjskih ugroza, ali i razvijati takve sustave da možemo sudjelovati u misijama gdje god to bude potrebno.
Što ciljevi koje smo dobili od NATO-a konkretno znače za naoružavanje Hrvatske vojske?
To znači da će do 2020. godine Oružane snage biti potpuno opremljene suvremenim automatskim puškama hrvatske proizvodnje, modernizirat ćemo naše topništvo, planiramo nabavu samohodnih haubica 155 milimetara koje imaju domet do 40 kilometara i riječ je o sjajnom oružju. Namjeravamo modernizirati i naše protuzračne sustave čime bismo stekli sposobnost obaranja svih ciljeva u zraku do visine 10 kilometara. Cilj nam je modernizirati protuoklopne sustave i razviti sustav dometa do 4 kilometra. Novi ugovor s norveškim Konsbergom i Đurom Đakovićem iz Slavonskog Broda omogućit će dovršetak naoružavanja baznim stanicama naših oklopnjaka i taj je ugovor povoljniji za 30 milijuna kuna nego prethodni. Želim naglasiti da smo u tom postupku jako racionalni i okrećemo svaku kunu više puta prije nego što je potrošimo. Uspjeli smo u tome i da su postupci javne nabave sada transparentni. I to je veliki iskorak u odnosu na prijašnju praksu u MORH-u. Zadržavamo našu eskadrilu borbenih zrakoplova, tako da na remont odlaze MiG-ovi 21 i helikopteri “osmice”. Naši moderni helikopteri MI-117sh proći će kroz postupak modernizacije, za što je sredstva osigurao SAD. Tako će i naši helikopteri postati opremljeni za sva noćna letenja i navigaciju.
U SPO-u piše da će se povećati i brojnost i sposobnost naših helikopterskih jedinica. Je li riječ o zamjeni istočne tehnologije zapadnom?
Pa i jest. Naša je ambicija povećati helikopterske snage. Povećavaju se potrebe, poslovi i jako puno već koristimo helikoptere za nadzor mora i kopna, kao i za prijevoz bolesnika. Konfiguracija terena u Hrvatskoj jednostavno zahtijeva veće helikopterske snage, a osim vojnih povećavaju se i njihove civilne zadaće. Posebno istražujemo možemo li kroz fondove EU povećati civilno-vojne namjene naših helikopterskih snaga.
Natezanje oko remonta MiG-ova i helikoptera trajalo je gotovo godinu dana. Mediji su pisali i o aferama koje su pratile taj posao. Jedanput ste mi rekli da je to još jedan razlog da se prijeđe na zapadnu tehnologiju.
Mi nikad nemamo problema s remontom sredstava zapadne tehnologije. Tu sve ide svojim slijedom i logikom. Zaprepastio sam se koliko je bilo pritisaka na Ministarstvo obrane zbog remonta. Učinili smo sve da taj posao bude transparentan. Nadam se da će svejedno taj remont proći u redu, imam povjerenja u naše stručne službe, izabrali smo najpovoljnijeg ponuđača i bili smo racionalni. No, naša je ambicija da jednog dana potpuno prijeđemo na zapadnu tehnologiju. Članica smo NATO-a i tako ćemo ubuduće modernizirati naše sustave.
U strateškom planu navodi se da će MiG-ovi biti u uporabi do 2019. Zar se ne radi sada remont koji će im produljiti vijek idućih 10 godina?
Oni će se remontirati za sljedeće razdoblje do 10 godina, ali se radi o tome da moramo donijeti odluku o zamjeni borbene eskadrile puno prije. Već sada pokušavamo kroz regionalni pristup razgovarati s Mađarima, Česima i Slovacima o modalitetima provođenja koncepta tzv. „pametne obrane“ i dijeljenju obrambenih sposobnosti. Tako bismo zadržali naše sposobnosti zračnog nadzora, a uvelike i smanjili troškove. S ministrima susjednih zemalja razgovarao sam o toj ideji i postavio sam pitanje zašto ne bismo imali zajedničke ojačane eskadrile koje će služiti za potrebe dvije ili tri države, a da svaka od njih ima ponešto od toga kod sebe. Održavanje eskadrile je vrlo skupo. Mađari samo u tu svrhu godišnje troše 116 milijuna eura. Mi tih sredstava sada nemamo i u ovom trenutku jedino u udruživanju vidimo mogućnost za nabavu suvremenih zrakoplova.
Koliko znam, tu ste ideju iznijeli prošle godine i nije bila dobro dočekana. Je li se sada nešto promijenilo?
Mislim da su spomenute zemlje i same svjesne o kolikim je troškovima riječ i situacija se promijenila. Mi nismo ni Njemačka ni Francuska koje mogu izdvajati ogromna sredstva za te potrebe. Ta ideja polako sazrijeva i podupire je vojni i politički vrh NATO-a i stoga će je Hrvatska i dalje zagovarati. Ali treba biti strpljiv.
Da pojednostavim, ako je Mađarima ili Česima preskupo održavati po 14 Gripena, Hrvatska bi mogla preuzeti četiri-pet tih zrakoplova i tako za neko vrijeme riješiti i problem osuvremenjivanja ratnog zrakoplovstva?
Moglo bi tako biti budu li i drugi zainteresirani za tu kombinaciju. Lakše je ići u nabavu, održavanje i obuku pilota ako to zajednički čine dvije-tri države. Svakako želim da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo zadrži svoje sposobnosti.
S gradnjom ophodnih brodova za potrebe Obalne straže situacija je jednostavnija, pokrenuli ste natječaj za gradnju pet jednakih brodova od 40 metara?
Vlada je donijela odluku, završio je prvi krug natječaja, ide se u drugi krug i Hrvatska ide u realizaciju.
Navodi se i da će protubrodske rakete RBS-15 ići u otpis, hoće li naše raketne topovnjače ostati bez raketa?
Još imamo značajan dio tih sredstava koji je u operativnoj uporabi i može poslužiti svrsi. Do kraja godine napravit ćemo dugoročni plan razvoja OS RH i o tom pitanju želimo čuti i mišljenje zapovjednika HRM-a.
Spominje se i zamjena tih raketa drugima?
Želimo biti i ambiciozniji od toga. Naše se ambicije kreću prema korvetama koje bi imale i raketne sustave.
Ostaju li tenkovi?
Da. Idemo u njihovu modernizaciju. Ove ćemo godine odvojiti sredstva za generalnu reviziju tenkova i želimo zadržati jednu ojačanu bojnu, s time da bismo na većini tenkova napravili generalni remont a dio potpuno modernizirali.
S vama u međunarodne posjete redovito odlaze i predstavnici naše vojne industrije. Kakvi su efekti toga?
Ono što proizvodimo od namjenske industrije vrhunski su proizvodi. Ponosimo se što većinu tih proizvoda koriste i naši vojnici, čime smo ujedno pomogli i našim proizvođačima vojne opreme. Baš smo nedavno osigurali posao našim proizvođačima obuće koji su nakon jednog takvog posjeta sklopili ugovor o proizvodnji 30 tisuća pari vojnih čizama.
Koliko vas voli ministar financija Linić, s obzirom na to da ste jedan od najštedljivijih ministara u Vladi?
A valjda me nekako voli. Nastojimo biti racionalni, ne žalimo se i ne optužujemo druge.
Kažu da ste vi “krivi” što su se sprijateljili premijer Milanović i general Gotovina?
Nisam taj “krivac” i ne znam koliki su oni prijatelji. Znam koliki sam ja prijatelj s Antom Gotovinom, a za ovo drugo prijateljstvo pitajte njih.
>> Krešu troškove: Kotromanović šampion ušteda
