Republikanski senator John McCain svakodnevno ponavlja da je ljutit na Rusiju jer je dodijelila azil Edwardu Snowdenu. U američkim medijima uporno traži “reviziju odnosa” s Moskvom i zalaže se za potpuno zahlađenje odnosa s Putinom. Predlaže, recimo, da se odmah primi Gruziju u NATO i tako napakosti Rusiji. Od Bijele kuće traži i da vojno napadne Siriju i uništi Assada. Tijekom nedavnog posjeta Kairu naljutio je i Egipćane jer je nagovarao novu vlast da se pomiri s Muslimanskom braćom.
John McCain će 29. kolovoza napuniti 77 godina, ali sudeći po političkom djelovanju još uvijek nije spreman za mirovinu nego se ponaša poput “mladog političkog jastreba” Republikanske stranke. Usput, doduše, ne krije da se približio i predsjedniku Baracku Obami jer drži da ne smije biti prepreke za suradnju vlasti i oporbe kad su nacionalni interesi u pitanju.
Mnogi se pitaju je li McCainov angažman politički labuđi pjev i samostalna avantura ili je to dobro sinkronizirana akcija sa State Departmentom i Ovalnim uredom, usput “pogurana” i od utjecajnog židovskog lobija u Americi.
McCain bijesni na Rusiju zbog Snowdena, ali pritom zaboravlja da i SAD slično postupa u slučajevima davanja političkog azila Rusima, Kubancima i drugima koji su spremni odati Washingtonu tajne svoje zemlje. Slušajući njegovu gromoglasnu retoriku mnogi se pitaju kakav bi on to bio predsjednik da je kojim slučajem 2008. pobijedio Obamu i bi li u tom slučaju Amerika ratovala po cijelom svijetu.
S pobunjenicima
Njegov politički i ljudski ugled u Americi je neupitan jer dolazi iz tradicionalne obitelji američkih mornaričkih časnika, njegovi djed i otac bili su admirali. Pripadnost takvoj obitelji utjecala je i na Johnovo opredjeljenje za vojnu karijeru pa se nakon srednjoškolskog obrazovanja upisao na Mornaričku akademiju na kojoj je diplomirao 1950. Sudjelovao je u Vijetnamskom ratu kao pilot, a zarobljen je 26. listopada 1967. kad je njegov zrakoplov srušen iznad Hanoja. U zarobljeništvu je proveo šest godina. Strašno su ga mučili. Nakon vojne karijere 1982. ulazi u Republikansku stranku, a kao političar odlikuje se liderskom sposobnošću, otvorenim stavovima i ponašanjem, duhovitošću, dosjetljivošću i poštenjem. Stoga iznenađuje da posljednjih mjeseci radikalno skreće udesno, a prije je bio umjereni republikanac. U svojim nastupima ne kritizira Saudijsku Arabiju koja je jedna od najgorih država na svijetu u poštovanju ljudskih, posebno ženskih prava, a nikad nije osudio ni izraelske zločine nad Palestincima. Ali zato šalje otrovne strelice prema Moskvi:
“Vrijeme je da uklonimo sve iluzije koje su mnogi Amerikanci imali o Rusiji. Oni su ponizili SAD i sve Amerikance. Moramo se suočiti s Rusijom kakva jest, a ne s Rusijom kakvom bismo željeli da bude”, poručuje McCain.
Profesor na američkom sveučilištu Stanford Morris Fiorina upozorava da se ne smije zaboraviti tko je podržao McCainovu kandidaturu na predsjedničkim izborima 2008. kako bi se shvatila bit njegova političkog djelovanja.
– Njega su podržali bivši američki ministri vanjskih poslova Henry Kissinger, Alexander Haig, George Shultz i Lawrence Eagleburger. Kad je nedavno posjetio pobunjenike na teritoriju Sirije, američki mediji odmah su izvijestili kako je početak američke intervencije u Libiji krenuo nedugo nakon posjete Johna McCaina opozicijskim snagama – podsjeća profesor Morris Fiorina.
Iz Bijele kuće tada nisu komentirali McCainov posjet sirijskim pobunjenicima, ali je drugi čovjek američke CIA-e Michael Morell istaknuo da bi dolazak Al-Qa’ide na mjesto Bashara al-Assada bio najveći problem za nacionalnu sigurnost SAD-a jer bi teroristi mogli pribaviti kemijsko oružje. Morellova konstatacija ima logike, ali je ujedno i u izravnoj kontradikciji s aktualnim stavom američke vlade. Naime, Obamina administracija i dalje aktivno podupire opoziciju unatoč činjenici da glavnu riječ na terenu već dugo vremena vodi Al-Qa’ida i drugi ekstremisti. Zapadni mediji već tjednima otvoreno priznaju tu činjenicu i ističu kako su radikalni islamisti “preuzeli” dominantnu ulogu od “umjerenih” pobunjenika. Ali s druge strane, gotovo je nevjerojatna šutnja svih zapadnih medija oko masovnog pokolja koji su pripadnici Al Qa’ide izvršili nad sirijskim Kurdima
Je li američka politika potpuno izgubila kompas u Siriji s obzirom na to da McCain podržava oporbu, dok CIA drži kako bi upravo oporba, predvođena Al Qa’idom, bila najveća smetnja američkim interesima?
Ako pitate američkog političkog analitičara Daniela Treismana, sve ima svoju logiku.
– Pripadnici Al-Qa’ide spremaju se proglasiti islamističku državu na teritoriju Sirije i Iraka. Nije li to zapravo povod za ove najnovije CIA-ine komentare? Iza komentara krije se još i veći povod – povod za vojni napad na Siriju. Jer, nemojmo zaboraviti, SAD su u “ratu protiv terorizma” – napominje profesor Treisman.
Krenu li stvari tim putem, McCainova uloga u sirijskoj sapunici ima smisla. Iako, Assadov je teren i dalje najžešći osinjak za američku politiku jer su se tamo prepleli interesi svih sila, uključujući i starih senatorovih “miljenika” Rusa. Zamršena je i njegova uloga u egipatskoj krizi. U Kairo je pohitao nakon vojnog udara u društvu senatora Lindsey Grahama. U najmnogoljudnijoj arapskoj zemlji dočekan je podozrivo dok je prenosio poruku iz Washingtona da se stanje mora stabilizirati. Nitko ga nije poslušao. I došlo je do krvoprolića. U vrijeme McCainova putovanja Egiptom, ondje se zatekao analitičar Andrew Doran. Za Večernji je list otkrio da su njegovi prijatelji, koptski kršćani, izrazili ogorčenje američkom politikom u regiji.
Ruski palac u oko
– Amerika je napravila brojne loše odluke, podržali su ekstremiste na Bliskom istoku i ovdje u Egiptu. To je igranje s vatrom – rekao je pozivajući se na američku potporu režimu Muslimanskog bratstva.
A tko je to najžešće činio? Pa McCain. Od revolucije u Egiptu on je osudio svjetovne liberalne pobunjenike i branio Muhameda Mursija i Muslimansko bratstvo. Nedavno je čak pozvao i na obustavu pomoći Egiptu. Zašto je McCain spreman stati uz one koji krše demokraciju? Zašto uporno otkriva duboki nedostatak razumijevanja za složene političke odnose na Bliskom istoku? Povjesničar Donald Dudley je, komentirajući McCainov angažman na Bliskom istoku, napisao da je “nesposobno vodstvo strašna sudbina za jedan narod”. Stvarnost koja se događa u Siriji i Egiptu izvan je dosega razumijevanja starog vojnika i senatora. McCain je lice američke intervencije na Bliskom istoku. Očito, za sada potpuno neuspješne!
John McCain američki je heroj, čovjek čija je predanost zemlji neupitna. Njegove političke procjene druga su stvar. Mnogi su uvjereni da je McCain zapravo terenski čovjek Baracka Obame kojim ispipava situaciju na terenu, a onda nakon povratnih informacija donosi odluku. Ako je to istina, onda je Obama povlačio loše poteze i ovu šahovsku političko-ratnu igru krenuo je s pijunom, a trebao je poslati kraljicu ili barem lovca.
Ako je McCain solo igrač, onda je za Ameriku manja šteta. Jer McCainova se vanjska politika sastoji samo od jedne opcije i to vojne.
A on sam je, u stvari, očiti uzorak onoga na što je upozorio predsjednik Eisenhower govoreći o opasnosti utjecaja vojno-industrijskog kompleksa u Washingtonu. Koliko je nepromišljen u odlukama, potvrđuje i izbor Sarah Palin za potpredsjedničkog kandidata, a prije toga ju je vidio samo jednom ili dva puta.
>> John McCain usporedio iranskog predsjednika s majmunom
