Među najznačajnijim i najviše isticanim aspektima utjecaja petog vala proširenja Europske unije (2004. i 2007.) na stanovništvo novih država članica svakako je učinak na gospodarstva i životni standard novih 105 milijuna državljana EU-a. Očekivanja su u tom pogledu prije proširenja bila pozitivna i velika, što se na kraju pokazalo opravdanim. Cjelokupni proces pristupanja država članica Europskoj uniji značajno je doprinio poboljšanju životnog standarda u novim državama članicama.
Ne treba vjerovati kako su koristi od pristupanja EU imale samo nove članice. Stare države članice također su iskoristile širenje jedinstvenog tržišta na 12 dodatnih zemalja, te je i na razini cijele EU došlo do jačanja važnosti i uloge EU-a u svijetu, kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu. Nažalost, s krizom su se dodatno naglasile ekonomske ranjivosti prisutne u nekim novim državama članicama, te je nakon izbijanja krize 2008. dio efekta približavanja prosječnom dohotku po glavi stanovnika u EU postignut zbog pristupanja Uniji u dijelu novih članica poništen.
Procesi specifični za pretpristupno razdoblje, kao što su izgradnja institucija, makroekonomska stabilizacija, trgovinska integracija i liberalizacija kapitalnih kretanja te postupno usklađivanje s pravnim propisima EU-a omogućili su ostvarivanje ekonomskih koristi već i prije članstva u EU. Ti su preduvjeti također pomogli da se, po pristupanju, prednosti članstva što bolje očituju u višim stopama rasta i bržem dostizanju prosječnog dohotka po glavi stanovnika u starim državama članicama. Procjenjuje se kako je proces pristupanja uvećao ekonomski rast u novim državama članicama u prosjeku za oko 1,75 postotna boda godišnje u razdoblju od 2000. do 2008. godine. Prosječni dohodak po glavi stanovnika u novim državama članicama povećao se sa 40% prosječnog dohotka u starim državama članicama (EU-15) 1999. na 52% prosječnog dohotka skupine EU-15 u 2008. godini. To je glavni pokazatelj realne konvergencije i rasta životnog standarda u novim državama članicama. Uzmemo li za usporedbu cijelu EU, tada je riječ o rastu dohotka u novim državama članicama sa 54% (1999.) na 61% (2008.) prosječnog dohotka po stanovniku u EU. Najizraženiji je porast u tom razdoblju zabilježen u Estoniji, čiji je prosječni dohodak povećan sa 42 na 69% prosječnog dohotka po stanovniku u EU. Za usporedbu, danas je Hrvatska na razini 61% prosječnog dohotka po stanovniku EU.
Dinamika tržišta rada u novim državama članicama također se dijelom pripisuje učincima članstva. Uslijed općenito dobrog ekonomskog okruženja, tržišta rada u novim državama članicama doživjela su veliki oporavak 2003. i u prosjeku je zaposlenost u novim članicama rasla po stopi od 1,5% godišnje, stvoreno je ukupno 3 milijuna radnih mjesta od 2003. do 2007., a stope nezaposlenosti su se smanjile na oko 7% 2007., na razinu sličnu starim državama članicama. S druge strane, unatoč pozitivnim kretanjima, u novim članicama nije riješen problem dugotrajne nezaposlenosti, što ukazuje na postojanje neusklađenosti ponude rada i potražnje za vještinama i znanjima. Također su postojale bojazni od odljeva radne snage; to se djelomično i dogodilo, posebno u Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj i Cipru. U nekoliko država članica plaće su rasle više od produktivnosti, što je za posljedicu imalo gubitak konkurentnosti tih zemalja.
Izravne strane investicije (FDI) imale su važnu ulogu u transformiranju gospodarstava novih država članica. Doprinijele su restrukturiranju gospodarstva, otvaranju novih radnih mjesta te priljevu novih znanja i tehnologija. Primjer su značajna ulaganja poput otvaranja tvornica automobila u Češkoj ili Slovačkoj, ali i ulaganja u financijski i telekomunikacijski sektor. Najveći priljev FDI iz starih država članica zabilježen je u Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj, a glavnina investicija bila je usmjerena u sektor usluga.
Treba spomenuti i kako je u dijelu novih država članica došlo do brzog i nekontroliranog kreditnog rasta, financiranog stranim zaduživanjem, te financiranja neproizvodnih djelatnosti stranim kapitalom, što je za rezultat imalo pregrijavanje gospodarstava. To je dovelo do velikih vanjskih neravnoteža i konačno, potrebe za značajnim ekonomskim prilagodbama, posebno nakon što je svjetska financijska i ekonomska pogodila i te zemlje. Tako je manji dio efekta dostizanja prosjeka EU-a potaknutog članstvom u EU, nažalost, neutraliziran.
