Političke stranke na razini Europske unije (neformalni naziv Eurostranke) vrsta su političkih stranačkih organizacija koje djeluju transnacionalno, a zapravo čine udružene političke stranke na razini Europske unije. Eurostranke su zastupljene u Europskom parlamentu klubovima svojih zastupnika (parlamentarne frakcije), a njihov rad regulira i financira Europska unija. Da bi stranka postala politička stranka na razini Europske unije, mora zadovoljiti određene kriterije, a neki od njih su: stranka mora imati pravnu osobnost u državi članici u kojoj joj je sjedište, mora poštivati temeljna načela Europske unije, a to su načela slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavinu prava, mora biti zastupljena u najmanje jednoj četvrtini država članica, mora financirati barem 15% svog proračuna iz drugih izvora osim sredstava Europske unije i dr.
Eurostranke utječu na proces donošenja odluka Europskoga vijeća kroz koordinacijske sastanke šefova država i Vlada, a osim toga, usko surađuju i koordiniraju svoje aktivnosti s članovima Europske komisije. Prema Lisabonskom ugovoru, Eurostranka koja pobijedi na izborima za Europski parlament ima pravo nominirati svoga kandidata za predsjednika Europske komisije. Neke od najpoznatijih priznatih političkih stranaka na razini Europske unije su Europska pučka stranka, Stranka europskih socijalista, Europska liberalna, demokratska i reformistička stranka, Europska stranka zelenih, Stranka europske ljevice, Europska demokratska stranka, Europski slobodni savez i EUDemokrati.
Izbori za Europski parlament
Izbori za Europski parlament održavaju se svakih pet godina, a glasovati može svaki građanin Europske unije prijavljen kao glasač. Ne postoji jedinstveni izborni sustav za izbor članova Europskog parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati vlastiti sustav, uz poštovanje tri uvjeta propisanih Odlukom Vijeća (2002/772/EC):
· izborni sustav mora primjenjivati sustav razmjernog predstavništva, bilo putem izbornih lista ili putem sustava prijenosa glasa;
· izborno područje mora biti podijeljeno na izborne jedinice, na način koji neće utjecati na sustav razmjernog predstavništva;
· izborni prag na nacionalnoj razini mora iznositi 5 %.
Državama članicama Europske unije Osnivačkim je ugovorima dodijeljen broj zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu koji odražava veličinu stanovništva država članica, tako da države članice s više stanovnika biraju više zastupnika nego što ih biraju države članice s manjim brojem stanovnika. Prema Ugovoru o pristupanju Europskoj uniji, Hrvatska će imati pravo na 12 zastupnika u Europskom parlamentu po pristupanju. U sadašnjem sazivu Parlamenta većinu imaju Europska pučka stranka, Stranka europskih socijalista, Europska liberalna, demokratska i reformistička stranka itd.
Lobiranje
Mehanizam donošenja odluka u Europskoj uniji obuhvaća puno veza među različitim tijelima, a uz rastući utjecaj Europske unije na globalnoj razini pruža gotovo bezbroj pristupnih točaka putem kojih se može lobirati pri nadležnim tijelima i utjecati na donošenje odluka u Uniji. Lobisti imaju važnu i cijenjenu ulogu u oblikovanju politika Europske unije, a isto tako doprinose jačanju konkurentnosti u okviru različitih područja politika Unije.
Smatra se da trenutno oko 15.000 lobista djeluje u Bruxellesu (konzultanti, pravnici, udruge, korporacije, nevladine organizacije itd.) koji nastoje utjecati na EU zakonodavne procese, od kojih njih oko 2.600 imaju stalni ured u Bruxellesu. Najveći udio među lobistima čine Europski trgovački savezi (32%), konzultanti (20%), tvrtke (13%), nevladine organizacije (11%), nacionalni savezi (10%), regionalne reprezentacije (6%), međunarodne organizacije (5%) i think tankovi (1%).
Lobiranje se odvija kako na razini Europske unije tako i unutar država članica, a najvažnije institucionalne ciljeve lobista svakako predstavljaju Europska komisija, Vijeće Europske unije i Europski parlament. S obzirom da Komisija ima monopol na pokretanje inicijativa u donošenju odluka, to je čini idealnim mjestom za arenu interesnog zastupanja. Isto tako, velik broj lobista djeluje i u Europskom parlamentu gdje ih je npr. u listopadu 2007. godine registrirano 4.570.
Ne zna se samo kud će Lesar jer još ne postoji Europska sindikalna stranka :)