Maslinarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Nakon puno desetljeća zapuštanja sadnje tek je u zadnjih dvadesetak godina došlo do ponovnog uzleta ove, za hrvatsko priobalje važne poljoprivredne kulture. Maslina, osim što se od nje dobiva ulje visoke prehrambene vrijednosti, jedna je od rijetkih kultura koja dobro uspijeva na siromašnim kamenitim tlima. Ima važan utjecaj na okoliš jer uljepšava krajolik, čini tlo manje izloženim eroziji i potiče biološku raznolikost. Također, ne treba zanemariti činjenicu da se u uzgoju maslina najveći dio aktivnosti odvija zimi kad vegetacija ostalih poljoprivrednih kultura miruje te se na taj način povećava zaposlenost lokalnog stanovništva što može utjecati na socijalno-ekonomsku sliku kraja.
Po podacima Državnog zavoda za statistiku maslinici su u 2009. godini zauzimali 15.304 hektara, odnosno samo 1,2 % površine. Svejedno je trend povećanja površina pozitivan i iznosi 34% između 2000. i 2009. godine. Taj trend prati i porast proizvodnje koja je u 2009. godini iznosila 32.592 tone maslina. Tome su prije svega pridonijele provedene reforme uz pomoć sredstava iz državnog, županijskih i lokalnih proračuna. Unatoč pozitivnim pomacima te brojke djeluju zanemarivo u usporedbi sa zemljama s kojima ćemo se natjecati na zajedničkom tržištu nakon pristupanja EU, a to su prije svega Španjolska, Italija i Grčka koje su i svjetski lideri u proizvodnji i potrošnji proizvoda od maslina. Zahvaljujući prvenstveno tim državama, u EU nastaje čak 73% ukupne količine maslinova ulja u svijetu. Ostale zemlje u kojima se proizvodi maslinovo ulje u EU jesu Portugal, Francuska, Malta, Cipar i Slovenija. Od ukupno pet milijuna hektara, koliko je 2010. procijenjeno da ima u EU, čak 50 % nalazi se u Španjolskoj.
Za hrvatsko maslinarstvo karakteristično je da se većina proizvodnje odvija na manjim gospodarstvima što još više poskupljuje proces, a postoji i problem neorganiziranosti tržišta proizvoda od masline. Urod masline u Hrvatskoj jako varira iz godine u godinu prije svega zbog vremenskih uvjeta te načina rezidbe i obrade tla što upućuje na ekstenzivan uzgoj. Slična je ili tek nešto bolja situacija i u ostalim europskim zemljama u kojima se na znatnijim površinama maslina navodnjava što čini manju ovisnost o vremenskim prilikama.
Kao rezultat Hrvatska ne proizvodi dovoljne količine maslinova ulja čak ni za domaću potrošnju koja je ionako niska i ispod europskog prosjeka te se velike količine uvoze. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore u 2008. godini uvezeno je maslinova ulja u vrijednosti od 6,5 milijuna američkih dolara. Izvoz hrvatskog ulja je malen tako da je vanjskotrgovinska bilanca izrazito negativna.
Po potrošnji maslinova ulja prednjače stanovnici Zagreba, a zatim Istre i Dalmacije, dok je potrošnja u kontinentalnoj regiji zanemariva. Razvidno je da je država propustila informirati pučanstvo o koristima uporabe maslinova ulja u svakodnevnoj prehrani, njegovim pozitivnim zdravstvenim učincima, no sasvim sigurno i visoka cijena ulja u maloprodaji odbija velik dio potencijalnih potrošača.
U EU ne postoji proizvodna kvota za maslinarstvo niti se ograničava sadnja, stoga će sadnja novih nasada biti moguća i nakon pristupanja EU. Dobro bi bilo povećati površine pod maslinom prije pristupanja EU radi određivanja poticaja koji se kasnije teže mijenjaju.
Nakon ulaska u EU hrvatsko će tržište biti još izloženije uvozu jeftinijeg maslinova ulja čemu hrvatski proizvođači u sadašnjim uvjetima ne mogu konkurirati. Hrvatska svoje mogućnosti u proizvodnji maslinova ulja treba tražiti prije svega u zadržavanju dostignute visoke kvalitete, zaštiti zemljopisnog podrijetla i brendiranju proizvoda od autohtonih sorti, a velik potencijal leži i u ekološkoj proizvodnji, odnosno uzgoju na površinama koje nisu zagađene kemijskim sredstvima i gdje se takve kemikalije ne koriste tijekom agrotehničkih zahvata. S obzirom na to da je Hrvatska turistička zemlja, postoji ogroman potencijal distribucije maslinova ulja u ugostiteljskim objektima. Ali, treba raditi i na prezentaciji hrvatskih ulja turistima što su prepoznali neki proizvođači, posebice u Istri te uredili i otvorili svoja imanja za organizirane posjete. To je model koji se uspješno provodi u drugim zemljama, a obogaćuje turističku ponudu te donosi prihod obiteljskim gospodarstvima, odnosno uzgajivačima maslina.
A zasto to dosad nismo ucinili? Dali smo mi sve ove godine uopce imali Vladu i ministre? Idemo,....zasukati rukave i sprovesti sve sto je neophodno.