Je li konačno odzvonilo hrvatskome pravopisnome neredu? Hoće li Hrvatska konačno dobiti jednu pravopisnu normu? Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje danas će u podne predstaviti prijedlog novog Hrvatskog pravopisa na kojemu je više mjeseci radilo četrnaest stručnjaka. Radnu inačicu danas je objavio i Večernji list kao prilog javnoj raspravi u koju se, prvi put u povijesti, mogu uključiti svi hrvatski jezikoslovci, sve hrvatske javne ustanove, ali i svi govornici hrvatskoga jezika.
Određena prednost
Ravnatelj Instituta Željko Jozić nema dvojbe. Prigovori koji se najčešće čuju na kongresima profesora hrvatskoga jezika ili u razgovoru sa studentima i stručnjacima različitih struka, govore o tome da dvostruka pravopisna rješenja, prisutna i česta u postojeća četiri pravopisa koja se danas koriste, zbunjuju. Prema njegovu mišljenju Hrvatski pravopis mora biti jedan, općenacionalni i obvezujući. No, i novi Institutov Hrvatski pravopis donosi neke dvostrukosti.
– Određen broj dvostrukih rješenja ostao je i u ovoj radnoj inačici, ali sveli smo ih na ona koja pravopisna praksa i uporaba dosad nisu razriješile. No, mi smo ih normativno odredili. To znači da je u pravopisu nedvosmisleno naznačeno koje inačice smatramo istovrijednima, a koje normativno lošijima u školskoj i općoj standardnojezičnoj uporabi. U našoj inačici razlikujemo preporučenu inačicu, dopuštenu inačicu i istovrijedne inačice te ih jasno označujemo. Preporučena inačica ona je inačica za koju smatramo da ima normativnu prednost pred drugom inačicom koju navodimo. Tu, preporučenu inačicu, preporučujemo za školsku i opću uporabu. Preporučena se inačica nalazi u osnovnome tekstu – ističe Jozić.
Koja je uloga napomena
A što je s dopuštenim inačicama?
– Dopuštena inačica ona je inačica koja nema normativnu prednost, ali je zbog tradicije ili čestoće u uporabi ne zanemarujemo. Uz takve smo inačice nastojali dati objašnjenja njihova normativnog statusa. Dopuštena se inačica nalazi u napomeni. Čitatelj koji ne želi dodatne obavijesti i koji uvijek želi odabrati onu inačicu koju mi preporučujemo, ne treba čitati napomene, a čitatelj koji želi sam procijeniti ili dobiti dodatnu obavijest, dobit će je u napomeni. U iznimnim slučajevima imamo i istovrijedne inačice. Njihov smo broj nastojali svesti na najmanju mjeru – kaže Jozić.
Autori ovog kolektivnog pravopisa proučavali su više od osamdesetak pravopisnih izdanja nastalih od početaka hrvatskoga pravopisanja, ali i onih dvadesetak nastalih od početaka hrvatske samostalnosti.
– Naš Hrvatski pravopis doista nije ni bio zamišljen kao pravopis koji će se ugledati na neki od postojećih pravopisa. Naš je cilj bio napisati novi pravopis, ne favorizirajući ni jednu pravopisnu kodifikaciju nego se držati triju temeljnih načela: načela sustavnosti, tradicijskoga načela i načela ovjerenosti u praksi. Naš prijedlog pravopisa nije podilaženje jezičnom nemaru govornika hrvatskoga jezika, on je jasna kodifikacija, s čvrstim i dobro izbalansiranim pravilima koja se u pravopisanju moraju poštovati. Jednakovrijedne ili potpune dvostrukosti iznimno su rijetke (npr. religijsko-moralni krug riječi motiviranih riječju grijeh: grješnik i grešnik), dok je nešto više onih koje smo hijerarhijski diferencirali, odnosno u slučaju dvojnosti dajemo prednost i preporuku jednom rješenju, a ono drugo ostavljamo kao pravopisnu mogućnost (npr. neću je preporučeno, a ne ću samo dopušteno). U slučaju preporučeno-dopušteno jedno bismo rješenje propisali na službenoj, standardnojezičnoj, pa tako i udžbeničkoj razini, a ono drugo (koje ne smatramo pogrešnim) ostavljamo za neslužbenu uporabu – ističe ravnatelj Željko Jozić uoči javne rasprave.
>> Stožer za obranu hrvatskog Vukovara: Pišimo 'naručba', 'srbski', 'diete'...
