Kandidati za predsjednika vodeće oporbene stranke naporno rade, obilaze teren i lobiraju među članstvom ne bi li ih uvjerili da su upravo oni najbolji izbor za prvog čovjeka HDZ-a i potencijalnog budućeg premijera. Uspjeh na stranačkim izborima 20. svibnja glavna im je preokupacija pa nemaju baš vremena za privatni život. Ipak, kao i svi ljudi, imaju svoje obitelji, strasti, omiljene načine opuštanja, hobije... I tajne.
Kako se zahuktava predizborna kampanja, razni detalji isplivavaju na površinu. Ovih se dana, među ostalim, pojavila priča kako je Tomislav Karamarko krio rastavu od supruge Enise, s kojom ima dvoje djece, tinejdžere Laru i Martina. Za Večernji list prvi put otvoreno progovara o toj epizodi, ali i drugim nepoznatim pojedinostima iz svoga života.
– Nisam krio da smo se razveli. S bivšom suprugom Enisom, koja je zaposlena u Ministarstvu vanjskih poslova, ostao sam u prijateljskom odnosu i zajedno se brinemo o našoj djeci. Dogovorili smo se da od rastave ne pravimo predstavu za medije pa nismo o tome htjeli govoriti za novine. Bio je to bio zajednički dogovor i nisam ga htio prekršiti. U tome je cijela tajna – kaže Karamarko napominjući kako nikada nije dopuštao “estradizaciju obiteljskog života”.
Posao u Kaptolskom arhivu
Jučer je obitelj opet bila na okupu s cijelom rodbinom i prijateljima jer je sin Martin, mlađi od dvoje djece, imao krizmu. Inače, tvrdi Karamarko, svake nedjelje svi četvero idu na zajednički ručak. S bivšom se suprugom, veli također, redovito čuje, a ona često komentira što o njemu i njegovoj kampanji mediji pišu.
Karamarko je u mladosti igrao košarku, uglavnom za školske selekcije. Bio je blizu ulaska u tadašnje ligaše Montažu i Medveščak, ali se profesionalno tom sportu nije posvetio jer mu je važnija bila škola.
– Više ne igram košarku jer se bojim bolova u rebrima. U ovim godinama ljudi vole potezati s laktovima u nedostatku tehnike, pa radije dva puta tjedno idem na skvoš. To je naporan sport, iznenadio sam sebe koliko mogu izdržati – ističe.
Dok je bio srednjoškolac, svirao je ritam gitaru i s prijateljima “nastupao” po kvartovskim podrumima. Redovito je izlazio u Studentski centar, gdje su koncerte održavali Azra, Boa, Film, Buldožeri, Ekatarina Velika, Idoli, Električni orgazam i drugi.
– Furao sam neki poluhipi stil, ali nikada nisam bio taj do kraja jer sam se cijelo vrijeme bavio sportom – kaže Karamarko, koji je kao student povijesti na Filozofskom fakultetu bio aktivan i u Katoličkom zboru “Mi”.
– Uz gitaru, pjesmu i molitvu subotom uvečer okupljali smo se u crkvi svete Katarine. Misu za mlade vodio je velečasni Vlado Magić. U početku nas je bilo desetak, ali za kratko vrijeme pridružili su nam se i prijatelji iz ostalih vjeronaučnih zajednica – prisjeća se.
Odlazak na hodočašće u Vatikan, Karamarka je, a i ostale iz te skupine mladih, stajalo oduzimanja putovnice zbog rušenja ugleda Jugoslavije u inozemstvu. Razlog je bio to što su se našli ispod hrvatske zastave bez petokrake koju je na Trgu svetog Petra donio jedan “inozemac”.
– Imao sam problema sa zapošljavanjem. Dobivao sam odbijenice, ali sam se preko svećeničkih krugova ipak zaposlio u Državnom arhivu, gdje sam se brinuo o Kaptolskom arhivu. Pokojni velečasni Josip Josipović te svećenici Andrija Lukinović i Vlado Magić pomogli su mi da dobijem taj posao jer je za čuvanje crkvene arhive bila potrebna suglasnost Kaptola. Pomogao je i Božo Rudež, otac košarkaša Rudeža, koji je odobrio novac za Kaptolski arhiv – ističe Karamarko.
Do iskaznice preko kamiona
Posebna zgoda vezana je za njegovo učlanjenje u HDZ. Naime, s jednim je prijateljem došao do stare tiskare Zebić na Novoj vesi, gdje je prije “barake” na Savi još 1989. bilo okupljalište HDZ-a. Vrata mu je otvorio jedan bradati čovjek. Bio je to Ivan Bobetko, koji ih je ponovno priupitao jesu li sigurni da se žele učlaniti. Kada su mu potvrdno odgovorili, rekao im je: “Evo, tu vam je kamion pun Glasnika HDZ-a, kada to istovarite, možete se učlaniti u stranku.”
– Pogledali smo se i prihvatili posla. Trebalo nam je pola sata da istovarimo cijeli kamion. Eto, to nam je bio ulaz u stranku – kroza smijeh će Karamarko, kojemu je strast i čitanje. Najdraža su mu klasična djela, a zbog dobroga štiva ostat će budan i do tri ujutro.
Još se sjeća tih sandala...
Težak i mukotrpan život, lišen hedonizma, imao je internist, ravnatelj Kliničke bolnice Dubrava Milan Kujundžić. Iz siromašnog imotskog kraja, sela Ivanbegovine, otisnuo se u svijet, a da bi preživio i uspio, morao je, kaže, naporno raditi. Nikada nije imao vremena za hobije, sport, putovanja. Moto mu je bio rad, rad – i samo rad!
– Kod mene je radna navada, za opuštanje mi ostane malo ili ništa. Radim 12 do 14 sati na dan i tako je oduvijek. Nikada nisam išao ni po jahtama ni po skijalištima. Bio sam sirotinja, nadničario sam da preživim. Dok sam studirao, ljeti bih četiri mjeseca po 15 sati radio na baušteli u Njemačkoj da skupim novac – kaže Kujundžić.
Nakon radnog dana odmori se uz obitelj i tada čita. Najčešće stručnu literaturu jer mu struka zahtijeva stalno usavršavanje, a rijetko beletristiku. Sa svojom suprugom, pedijatricom Tatjanom, u braku je tri desetljeća, a zajedno su još od prve godine fakulteta.
– Uh, da me niste ovo pitali, ne bih ni znao koliko sam star. Trebalo je to izdržati – ističe Kujundžić, koji ima dvoje odrasle djece, Anu i Hrvoja. I za njih kaže da jako puno rade.
Za premijerskog mandata mnogo je radila i Jadranka Kosor, koja sad konačno ima vremena za prijatelje, pa će ovo ljeto iskoristiti za turneju po Jadranu, od Istre do Dalmacije, a jedna od stanica vjerojatno će biti i posjet stranačkom kolegi Branku Bačiću. Imat će puno više vremena i za kuhanje, u kojemu uživa. Njezini su specijaliteti stara jela poput paprikaša, gulaša i sarmi te “sirotinjske hrane” kao što su krpice sa zeljem ili zapečeni krumpir s rižom. Kuha i modernija jela poput lazanja, za koja kaže da su njezina specijalnost, ili palačinki koje su po receptu Jadranke Kosor punjene domaćim džemovima, prelivene vrućom čokoladom i servirane s kuglom sladoleda.
A nakon unutarstranačkih izbora bit će, nada se Kosor, vremena i za pravi šoping. Iako može bez svega, kao tipična žena nikako da preboli jedne sandale urešene kristalima koje je u prolazu vidjela u nekom od izloga na brojnim putovanjima. Osim za kuhanje i kupnju, u njezinu životu ima prostora i za novog muškarca.
– Bilo bi lijepo zaljubiti se, ali nema nikoga ni na vidiku – kaže Jadranka Kosor.
Iako ne misli da bi se muškarci trebali bojati njezina uspjeha, ističe da joj je sudbina, koja se, napominje, potvrđuje i u kampanji, braniti se od napada muških kolega, koji pritom često zaborave na džentlmenske manire.
Domagoj Ivan Milošević otac je dvoje djece, kćeri od sedam godina i 12-godišnjeg sina. Nastoji provesti s njima što više vremena, a djeca su ga naučila i novim glazbenim trendovima. Tako se u automobilu najčešće sluša Pitbull. Kubanskoga hip-hopera koji je, kako Milošević kaže, “pregazio” Lady Gagu, bez inicijative svoje djece vjerojatno ne bi tako brzo uključio u glazbeni opus, ali ističe da ima pjesama koje mu se jako sviđaju. Kad sam bira CD, u playeru će se naći legendarni rokeri U2 ili Thompson.
S djecom se rado i igra, a budući da, osim vikendima, nemaju previše vremena za izlete, omiljeno im je skijanje uz Playstation. Milošević rado i sam zaigra nogomet uz pomoć tehnike. No, na travnate terene ne odlazi često jer kao glavni oblik rekreacije bira fitness.
– Dvaput na tjedan otrčim minimalno 10 kilometara na traci – pohvalit će se političar koji sport drži pretpostavkom života “u petoj brzini”. Paralelno čita tri knjige, među kojima ima i beletristike i stručne literature.
On na putu, a ekipa već čeka
Lički ginekolog Darko Milinović, koji se nada da će ga izbori s mjesta zamjenika predsjednika lansirati stepenicu više, priznaje da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. On bi bez svoje supruge Blaženke, uvjeren je, umro.
– Da me ostavi, ne znam kud bih! U nju sam zaljubljen 27 godina, od kojih smo 23 godine u braku – kaže Milinović, otac dviju kćeri, Mirne i Antonije, te sina Marka. Gospićani također kažu da se o Milinoviću može svašta reći, no da mu je supruga, inače ekonomistica u Hrvatskim šumama, izuzetno pozitivna i dobra osoba. On sam ističe da ima obitelj kao pravi demokršćanin, a hvali se i širom rodbinom. Uža mu obitelj, kaže, broji 20 članova i nema dana da se ne susretne barem s jednim članom svoje ili suprugine obitelji.
Milinovićev otac imao je 17 braće i sestara, a majka njih 15. Druženje s prijateljima, kaže, u životu mu je na posebnom mjestu i često s njima odlazi na izlete u prirodu, povremeno “baci” belu ili partiju boća. Najradije ipak zaigra mali nogomet, ali uživa i u skijanju s obitelji i prijateljima, kao i na zajedničkim ljetovanjima.
U rodnom mu Gospiću poznata je priča da mu se nogometna ekipa okupi čim im on javi da je na putu za Gospić, a onda utakmice snimaju i komentiraju ih uz piće. Ako je kod kuće, subotom u 10 sati već je s društvom, a uglavnom je tu riječ o stranačkim kolegama, na kavi u omiljenom mu kafiću Euro.
Kad god može, bodri gospićke košarkašice na terenu, a u zadnje vrijeme također sve češće čita opuštajuću literaturu. Omiljeni su mu životopisi povijesnih osoba te filmovi snimljeni po stvarnim događajima.
– Upravo čitam knjigu Billa Clintona “Natrag na posao”. Najdraže su mi “Razgovor s poviješću” Oriane Fallaci te “Kako razgovarati s bilo kime, bilo kada i bilo gdje?” Larryja Kinga – zaključuje Milinović.
Kome bi se zapravo svi ovi htjeli dopasti ?!