Kad ih je otac zgrabio nakon izlaska iz škole, djeca su počela vrištati i zapomagati. Dva policajca držala su njihovu majku, dok je otac s dvoje mališana u naručju krenuo prema automobilu. Maleni se istrgnuo i teturajući preko snježnog nanosa trčao k mami.
Tada je sudski ovršitelj kleknuo pred oboje djece i pitao ih: “Želite li s mamom ili tatom? “S mamom”, grcali su kroz suze. Tog je dana propala ovrha nad djecom, kojoj je potom liječnica utvrdila PTSP.
Nedugo nakon toga, otac je došao u školu, uzeo sina i rukom mu prekrivši usta da ne viče iznio ga. Odveo je i kćer, i odonda mi ne dopušta kontakt s njima, ispričala nam je majka M. B.
Dvije strane priče
– A što biste vi učinili da imate ovršno rješenje po kojem djeca trebaju biti s vama, a supružnik vam ne da ni da ih čujete ni da ih vidite i pritom ih cijelo vrijeme nagovara da govore ružno o vama? – uzvraća otac, ispričavši pritom svoju verziju nemilog događaja pred školom.
– Nisam mogao djecu uzeti iz kuće jer ona nas ne pušta u kuću, za koju plaćam kredit. Sudski ovršitelj rekao mi je da idem pred školu. Čim je ona vidjela da ću odvesti djecu, počela im je vikati da smjesta dođu k njoj, autoritarnim, prodornim naredbama, djeca su se smrzla od straha – kaže.
– Bojim se da će to sada učiniti i s trećim djetetom, upozorila sam učitelja, ali... – očajava majka M. B.
– Nastojim da djeca imaju što manje posljedica od tih traumatičnih događaja, a znam da je to vrlo teško. Vodim ih na terapiju. Nisam mogao ne napraviti ništa, kad me dijete potajno nazove telefonom dok nje nema i plače govoreći kako ih majka emocionalno zlostavlja i nagovara protiv mene. Najstarija kći već je pobjegla k meni i ne želi s majkom kontakt – govori otac L. B.
Ta je kći prethodno svjedočila protiv oca u tužbi za zlostavljanje. Sada ne želi razgovarati s majkom zbog pubertetskog neslaganja, tvrdi majka. Problemi u toj obitelji koja je u brakorazvodnoj parnici i pod nadzorom Centra za socijalnu skrb eskalirali su kad je Centar zatražio izmjenu privremene mjere. Naime, djeca su prvo bila dodijeljena na privremenu skrb do okončanja postupka majci, da bi potom Centar promijenio odluku i tražio da ih se dodijeli ocu, što je sud i uvažio.
Obiteljsko nasilje
– Kako je moguće djecu dodijeliti na skrb osuđenom zlostavljaču?! Centar nije obavijestio sud da je on prošlog proljeća osuđen na dvije godine uvjetno uz rok kušnje od pet godina jer je zlostavljao mene i djecu. A novom prijedlogu Centra prethodilo je drsko i pristrano ponašanje nadzornice iz Centra. Ta je nadzornica iskazivala sumnju u obiteljsko nasilje, opravdavala mog supruga govoreći da je pristojan te kako sam ga ja mogla tužiti. Pitala me i odakle mi novac za odvjetnicu, koja me, usput rečeno, besplatno zastupa – govori M. B.
Pokazuje presudu po kojoj je L. B. “u nakani da omalovaži svoju suprugu, te istovremeno pristajući da svojim ponašanjem ugrozi normalan psihofizički rast i razvoj svoje malodobne djece ne vodeći računa jesu li tome prisutna i u njihovoj nazočnosti svoju suprugu vrijeđao govoreći joj da je ‘krava’, ‘glupa’ i ‘kurva’, te na nju i fizički nasrtao udarajući je šakama, zatim njenom glavom o zid, bacajući je na tlo te je udarajući nogama dok je bila u ležećem položaju, što je kod nje izazvalo osjećaj psihičke nelagode i bojazni od daljnjeg okrivljenikova ponašanja.
Dakle, kao roditelj zlostavljao je djecu te kao član obitelji nasiljem, zlostavljanjem i osobito drskim ponašanjem doveo drugog člana obitelji u ponižavajući položaj, pa je time počinio pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži”.
– Noge su mi se odsjekle na sudu. Priznao sam te lažne optužbe kad mi je rečeno da ću u tom slučaju dobiti uvjetnu kaznu – tvrdi otac.
M. B. je nakon dramatičnog odvođenja djece prijavila supruga za ponavljanje djela, a on je zatražio njezino psihijatrijsko vještačenje. Sada ona plaća alimentaciju i ima tjedne termine za viđanje djece, ali ih suprug ne poštuje. Djeca, nažalost, najviše pate u konfliktnim rastavama roditelja, kakva je svaka treća, i one na njima ostavljaju trajne emotivne i psihičke posljedice. Ne ulazeći u konkretan slučaj, dr. Gordana Buljan Flander navodi kako u svom konfliktu roditelji više ne vide dijete, a institucije idu na ruku onome tko želi izmanipulirati dijete i otuđiti ga od drugog roditelja. Centri bi, kaže, odmah trebali preporučiti druženje više puta tjedno s roditeljem s kojim dijete ne živi, dakako ako nije zlostavljač ili štetan po dijete. Rjeđi susreti idu u korist manipulativnom roditelju, a rezultat su djeca s problemima.
– Kad se djetetu govori protiv roditelja, govori mu se protiv njegove vlastite polovice i ono odbacuje dio sebe, razvija lošu sliku o sebi i ima nisko samopoštovanje. Ako ne osjeća ljubav drugog roditelja, vjeruje da s njim samim nešto nije u redu. Djeca s kojom se manipulira nauče ispunjavati želje jednog roditelja, ako mu taj pokazuje da je uvjet za njegovu ljubav odbacivanje drugog roditelja, a to roditelji često čine neverbalno, i da nisu svjesni. No jednako nekritično u nekom trenutku može odbaciti roditelja s kojim je dosad živjelo – objašnjava dr. Buljan Flander.
Skore izmjene Obiteljskog zakona te bi anomalije trebale suzbiti.
Uvest će se medijacija, zajednička i dogovorna skrb nad djecom nakon rastave, koja će pokušaj manipulacije i onemogućavanja viđanja s djetetom, roditelja koji to čini koštati skrbi.
>>Oštrija naplata alimentacije i lakše oduzimanje roditeljske skrbi
Otkaz ekipi u Slavonskom Brodu je dobar početak. Da se situacija popravi, prvo treba riješiti kukolj u centrima za socijalnu skrb i to riješiti pedalom ili progonom ako se radi o mitu ili o ozbiljnom/namjernom propustu.