– Ne znam ništa o zločinima koji mi se stavljaju na teret. Razdoblje od proljeća do jeseni 1945. godine proveo sam na mjestu načelnika Ozne 2 Bjelovar. Prevedeno u današnju terminologiju, to bi bilo mjesto šefa policije zaduženog za zaštitu civilnog stanovništva – rekao je Josip Manolić komentirajući svoju navodnu umiješanost u ratne zločine počinjene na bjelovarskom području 1945. godine.
Oštro opovrgava da je partizanskim jedinicama naredio da u srpnju te godine najprije muče i sakate, a potom i likvidiraju 120 zarobljenika u šumi Lug. Tvrdi da nikada nije zvao, a kamoli vršio pritisak na članove saborske Komisije za istraživanje ratnih i poratnih žrtava nakon što su 1992. godine ekshumirani posmrtni ostaci u šumi Lug, a što je, navodno, učinio kako bi zataškao svoju umiješanost u partizanska strijeljanja u šumi Lug. Tereti ga se i da je tijekom 1945. osobno strijeljao Josipa Margotića, Pavela Imbriha, Stevu Nemeta i Juru iz Novoseljana.
– Ne da to nisam učinio, nego za te ljude nikada nisam niti čuo. Poznavao sam jednog Josipa Margotića koji je bio partizan i nije strijeljan, pa pretpostavljam da nije riječ o istom čovjeku – rekao je Manolić. Tvrdi da ne zna ništa o navodnim likvidacijama Karla Svodobe, Zormanića i Čavlovića, a koji su, prema policijskim informacijama, strijeljani po Manolićevoj naredbi. Nadalje, tereti ga se i da je odgovoran za ubojstvo gvardijana Gasmana.
– Poznato mi je ime Gasman, ali nemam ništa s navodnom likvidacijom – tvrdi Manolić.
Manolića terete ga za zlostavljanja i stradanja 120 zarobljenika u srpnju 1945.
Josipa Manolića policija tereti za zločine počinjene na bjelovarskom području. Tako je u istrazi utvrđeno da su između 6. i 10. srpnja 1945. u sumrak pripadnici partizanskih jedinica kojima je Manolić bio nadređen kao načelnik okružne Ozne Bjelovar vodili oko 120 zarobljenika svezanih međusobno žicom po šest osoba u redovima u koloni prema šumi Lug.
Čekićem po glavi
Policija tvrdi da su ondje prvo mučeni tako da su im živima rezane uši, nosovi, prsti i drugi dijelovi tijela, nakon čega su ubijani vatrenim oružjem, te da su pokopani u četiri veća grobna mjesta, a odrezane uši, nosove, prste i druge dijelove ljudskog tijela bacali su na hrpu koja je tada bila visoka oko 50 do 60 centimetara! U dokaznom materijalu nadalje stoji da je od početka 1945. do jeseni te godine Manolić osobno strijeljao Josipa Margotića iz Gornjih Zdjelica i Pavela Imbriha, zajedno sa Stevom Nemetom iz Ciglene i Jurom iz Novoseljana, i to na livadi u vlasništvu spomenutog Jure.
Zatim, policija tvrdi da su po Manolićevoj naredbi od kraja rata do jeseni 1945. pripadnici partizanskih postrojbi u večernjim satima i u noći strijeljali ratne zarobljenike i civile Karla Svodobu, vlasnika mesnice Bilogora, pod izgovorom da je materijalno pomagao NDH, zatim Zormanića, vlasnika kemijske čistionice, Čavlovića, uglavnom bogatije Bjelovarčane. To je, kako piše, bio i motiv ubojstva, kako bi im nakon likvidacije oduzeli imovinu te je podijelili zaslužnim borcima i komunistima.
Tijekom istrage utvrđeno je da su u istom razdoblju u zatvoru bjelovarske Ozne na razne načine mučili i ubili više zarobljenih pripadnika oružanih snaga NDH i civila. Zatvorenike predviđene za likvidaciju ubijali su udarcima čekića po glavi u dvorištu zatvora pokraj otvorene zahodske jame s drvenim okvirom dijagonalno nasuprot ćelija. U spisima stoji da su trgovca Josipa Grđana, vlasnika trgovine u Bjelovaru, ubili tako da su ga izudarali po glavi do neprepoznatljivosti. Nadalje, u dokaznom materijalu stoji da su od početka svibnja do kraja 1945. pripadnici okružne Ozne Bjelovar, po Manolićevoj naredbi, odveli iz zatvora gradske Ozne Bjelovar odvjetnika Galkovskog iz Bjelovara i Pavlešića, bogatog seljaka iz Gudovca koji je imao više od 100 jutara zemlje, u prostorije okružne Ozne, gdje su ih ispitivali i na kraju ubili.
Ubili gvardijana
Policija tvrdi da su ubili franjevačkog gvardijana u Bjelovaru Gasmana, koji im je bio pobjegao preko krova iz zatvora, nakon čega su ga ubrzo uhvatili i ubili. I za kraj, Manolića se tereti da je potkraj 1945. svojima podređenima naredio da ubiju neimenovanog pripadnika partizanske postrojbe iz Bjelovara zbog toga što je zlorabio 2-3 tisuće točkica za hranu koje su tada bile zamjena za novac.
U istrazi je još utvrđeno da je Manolić kao predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka tijekom 1992., nakon ekshumacija ljudskih posmrtnih ostataka u šumi Lug, radio pritisak na članove saborske Komisije za istraživanje ratnih i poratnih žrtava. Manolić im je savjetovao da ne smiju javno objaviti ni javno iznositi rezultate istrage. Također je inzistirao na tome da mu članovi Komisije obećaju kako neće iznositi nikakve spoznaje ni podatke koji ga mogu teretiti ili dovesti u vezu s partizanskim strijeljanjima u šumi Lug.
*U sutrašnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista ekskluzivno objavljujemo kartu masovnih grobnica u kojima su pronađeni ostaci žrtava komunizma
Mravac mnogo si ovde napiso i sa mnogo mrznje prema svemu sto je hrvatsko nitko ovde nevrijeda tvoje cetnike ni partizane znam da su ti dragi zasto ti vrijedas sve sto je hrvatsko poceo si i crkvu mijesati sta crkvaceo si i crkvu mijesati sta crkva ima sa ovim viditi se da ti je zao sto svi hrvati nisu pobijeni