Već nekoliko sati pokušavamo odgonetnuti tajnu koju razumiju samo pravi dubrovački gospari. Beskonačno ponavljanje rečeničnog niza ne daje odgovor. Uporno zapisujemo riječ po riječ na papir ne bismo li si olakšali stvar. Ništa.
– Povijest se nalazi niz skaline. S lijeve je strane crkva Male braće, nasuprot crkve samostan za dvije časne. Svi gledaju, nitko ne vidi. Svi imaju dokaz, nitko ne razumije. Dokaz skriva zid i stari papir – recitirali smo zagonetku koju nam je rano ujutro zadao 65-godišnji gospar Maro. Ponavljamo stotinu puta. Još dva puta toliko prošli smo niz skaline pa do crkve i samostana. Stari papir mora biti arhiv, ali priuštiti si višesatno prekopavanje starih papira nije dolazilo u obzir.
– Dvije časne? – čudi se gospoja koju smo zatekli kod samostana. Otkriva da je u kući živjelo njih više pa komplicirana igra riječi postaje još kompliciranijom.
– Svi gledaju, nitko ne vidi – mrmljamo dok hodamo gradom kojem se godinama dive svi, a koji se nimalo ne mijenja. Ni u kojem smislu. Zagonetka umara, turisti iz svih krajeva svijeta guraju se na svakom koraku pa bježimo na Srđ o kojem domaći i nakon održanog referenduma raspravljaju. Na uskoj cesti koja vodi do vidikovca nigdje nikoga. Sunce se na kamenjar nemilosrdno okomilo, a uspon traje dva sata. Oni koje ćemo zateći kako se s vidikovca dive panorami, na vrh su stigli žičarom. Osim Olivera Rettiga, poljskog vozača autobusa i avanturista, koji motorom putuje po raznim državama. Svake godine! Zbog avanturizma koji znači odsjedanje na planinama, uz rijeke, na plažama i kupanju kad se stigne, nema suputnika, a kod kuće ni ženu. Neće ga, kaže nam, nijedna.
– Ljepota je u malim stvarima. Malo cijenimo sitnice. Pod nosom su im, a oni ignoriraju – filozofira. I ne zna da je slučajno otkrio tajnu, posljednju dubrovačku koju skrivaju stari gospari. Ostavljamo ga na Srđu i trčimo pred Pile. To je to. Imamo odgovor na zagonetku. Svi koji su jednom posjetili Dubrovnik imaju dokaz tajne jer se svi slikaju na ulazu u Stari grad. Svi gledaju, a nitko ne vidi....
Tajna je to iz Dubrovačke Republike. Uklesana u zid, minimalizirana jer se o tome ni tada, a čini se ni danas, ne govori. Stari papir – arhiv doista svjedoči o zaljubljenom franjevcu i dvije časne koje su se borile za njegovu ljubav. Svaku večer jedna je pretrčavala ulicu da bi mu došla. Do večeri kada su stigle obje! Iako zgroženi, Dubrovčani su ipak razumjeli. I uklesali ih u zid. Tamo na Pilama odmah ispod kipa svetog Vlahe tri su glave. Franjevac u sredini i časne sa svake strane... Mali je, ali svi su ga ionako već vidjeli!
>> Prvi etnohotel: Kod Godeca koji goste časte susretima s piscima
