– Sve te priče o prevenciji nasilja nad ženama i djecom super zvuče. A još bolje izgledaju na papiru. No kada stvarnim žrtvama treba pomoći, onda je jedino što od Centra za socijalnu skrb dobijete ponuda da vam oduzmu djecu i smjeste ih u dom. Ja na to ne želim pristati. Ako mi već žele pomoći, neka mi daju stančić od 30 kvadrata na korištenje, da se u njega možemo smjestiti moja djeca i ja. Sve što nam treba je neko toplo mjesto na kojem možemo prespavati – gotovo kroz suze priča 36-godišnjakinja (podaci poznati redakciji), koja živi u jednom mjestu na istoku Hrvatske.
Brak kao pakao
Njezina priča tipična je priča zlostavljane žene koja se razočarala u sustav. A sve je počelo prije nekoliko godina kada se odlučila drugi put udati. Tada nije znala da udajom za razvojačenog branitelja i ratnog vojnog invalida s dijagnosticiranim PTSP-om, umjesto u novi život ulazi u – pakao. I to pakao u kojem će osim nje živjeti i njezino dvoje djece iz prvog braka. U početku je, kako to obično u ovakvim pričama biva, sve bilo normalno. Naša sugovornica i njezin suprug dobili su i još jedno dijete. A onda se odjednom sve promijenilo. Počelo je muževim naglim promjenama raspoloženja. Nastavilo se batinama.
– Jednom me je tako pretukao da mi je, udarajući me šakam i nogama, slomio kralježnicu i ruku. Utjerao mi je strah u kosti. Tko god me pitao što se dogodilo, govorila sam da sam – pala niza stube – drhtavim glasom kaže 36-godišnjakinja.
No gore od batina bilo je saznanje da je zlostavljanju i to seksualnom izložena i njezina tada 14-godišnja kći.
– Sjećam se da je bilo ljeto. Tada ju je silovao. Iskoristio je trenutak dok sam ja bila u drugom dijelu kuće s bebom koju sam hranila i uz koju sam zaspala. Ušao je u njenu sobu i počeo je dodirivati po leđima. To je trajalo neko vrijeme, a onda mu se ruka počela sve više spuštati dolje niz leđa. Ubrzo je završila i u njezinim gaćicama – priča 36-godišnjakinja.
Dodaje da se isti stravičan scenarij, u istoj sobi u istoj kući, ponovio još dva puta.
– Ja ni danas ne znam cijelu priču jer mi kći nikada nije ispričala sve. Što se događalo, doznala sam naknadno. Istina, primijetila sam da je u kući čudna, napeta atmosfera. Kći je popustila u školi, nije uopće razgovarala s nama, zatvarala se u sobu... Jednom prilikom ušla sam u kupaonicu dok se ona tuširala i vidjela da joj je tijelo izrezano žiletom. Izbrojila sam 270 rezova. Ona je na taj način iskazivala bol. Pitala sam je što je to i zbog čega. I ona mi je tada ispričala – govori 36-godišnjakinja.
Šokirana onim što joj je dijete reklo, suočila je supruga s optužbama. On joj je priznao da je to istina. Tada je odlučila da je dosta. Pokupila je djecu. Iselila se iz kuće i podnijela zahtjev za razvod braka. No problem je bio što je kuća u koju se s djecom odselila bila na istom zemljištu. Svakodnevne susrete žrtve i zlostavljača te produbljivanje traume bilo je gotovo nemoguće izbjeći.
– Iako je meni priznao što je učinio, na sudu je sve poricao. Tvrdio je da je moju kćer samo masirao po leđima. Osuđen je na godinu i pol zatvora. Ali u zatvor još nije otišao jer se služi svim i svačim da odgodi odlazak na izdržavanje kazne – kaže naša sugovornica.
Bijeg u sigurnu kuću
Shvativši da ni ona niti djeca nemaju mir jer svakodnevno susreću zlostavljača, ona i djeca ponovno bježe. Našli su stan u mjestu gdje su živjeli, no ni to nije bilo dovoljno. Bivši suprug i očuh dolazio im je na vrata. Kada ga nisu htjeli puštati u stan, pravio je probleme i njima i svima koji su živjeli u zgradi. Situacija je iz dana u dan postajala sve gora, a bivši suprug sve nasilniji. Stoga je početkom ove godine naša sugovornica spas odlučila potražiti u sigurnoj kući. Tamo je s djecom provela tri mjeseca, a po izlasku opet se našla sama i napuštena s djecom na cesti bez ikakve pomoći.
– Žalosno je da smo mi sada na ulici i da ne znamo što ćemo i kako dalje živjeti – pomalo ogorčeno zaključuje naša sugovornica.
Mene je tukao, kćer silovao, a još nije u zatvoru iako je osuđen
Stravično: Kći mi je imala 14 godina kad sam joj jednom ušla u kupaonicu i na tijelu joj izbrojila 270 rezova koje si je nanijela žiletom.
Komentara 39
Sasvim je normalno da je kivna na sve ako se to događalo. No, najviše treba biti kivna na one koji; donose zakone i pravilnike, osiguravaju sredstva za ovu namjenu, prave programe i projekte, ne osiguravalju ljude niti stručan kadar koji bi mogao sustavno raditi sa žrtvama, ne grade zatvore već smišljaju kako će zločince držati vani uz to još kada bi to moglo biti jeftinije od zatvora barem 30 puta. Tko o tome odlučuje?
ma ne bi se vratio i zivio na balkanu za nista na svijetu...he**** takvu pravnu drzavu...tog tipa treba po kratkom postupku,,,evo ja cu dobrovoljno povuci okidac
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
evo još jedan od očitih dokaza da država ne funkcionira.... Naime, već više od dvije godine u hrvatskoj postoji zakon kojim se omogućava ovakvim ljudima poput ovog monstruma postaviti elektronski nadzor, tj. narukvica koja bi sudu, policiji, a i žrtvi pokazivala u svako! vrijeme gdje se počinitelj nalazi kako bi mogli pravodobno reagirati ukoliko krene u ponovni napad. Samo je pitanje vremena kada će ovja monstrum ponovno napraviti ovakvo, ili još gore kazneno djelo, stoga najbolje rješenje za ovakve poput njega je postaviti im narukvicu na nogu za nadzor, tako da pravni organi, kao i policija znaju gdje se nalaze..... Nažalost, iako ovaj zakon postoji već duže vrijeme, još nije zaživio...