Prije deset dana dobio je povjerenje Europskog parlamenta. Za šest dana dobit će i povjerenje Europskog vijeća, odnosno svih zemalja članica EU. Povjerenje predsjednika Europske komisije Jose Manuela Barrosa dobio je odavno, a Barroso mu je već odredio resor, dao ured, pomogao u odabiru ključnih suradnika i dodijelio službenu limuzinu i vozača (koji govori hrvatski). Neven Mimica novi je europski povjerenik za zaštitu potrošača. Razgovarali smo u utorak u Bruxellesu
:: 1. srpnja postat ćete prvi Hrvat na mjestu europskog povjerenika. Kako se osjećate?
Nakon 15 godina angažmana oko europskih reformi koje sam u Hrvatskoj gurao sve ovo vrijeme od 2000., ovo doživljavam i kao priznanje i kao obvezu.
>> Mimica saslušan u Bruxellesu – Pročitajte što su ga pitali
:: To nije samo jedna od najuglednijih dužnosti nego i jedna od najbolje plaćenih. Čini se da postajete najbolje plaćen hrvatski dužnosnik u povijesti?
To jest točno. Inače se među zemljama članicama pojavljuju dva pogleda. Jedno je pitanje treba li svaka zemlja imati svog povjerenika. A drugo je pitanje jesu li plaće povjerenika, pa i ukupno bruxelleske administracije, previsoke. Pogotovo u ovom kontekstu krize...
:: I koji je vaš stav?
Mislim da je zasad još jako važno da zemlje imaju svog povjerenika iako oni nisu predstavnici zemalja. Ne zastupaju interese svojih zemalja u Komisiji, čak i izravno piše da ne smiju dobivati instrukcije od svojih zemalja. Ali u osnovi mislim da treba zadržati koncept “jedna članica, jedan povjerenik”. Doduše, sad je dogovor da se taj koncept zadrži do kraja mandata iduće Komisije, znači do 2019., a da se nakon toga krene s primjenom izvornih odredbi Lisabonskog ugovora. Tako da će nakon 2019. dvije trećine članica uvijek imati povjerenika, a ove ostale će nekim sustavom rotacije doći do toga. Isto je i s plaćama, to je dogovor zemalja članica. U takvom smo razdoblju kad će i broj povjerenika i plaća povjerenika biti pod stalnim povećalom.
:: Što će biti vaši prioriteti? Kako u ovako kratku vremenu kanite učiniti zaštitu potrošača boljom i vidljivijom?
Vrijeme jest kratko. Preda mnom je 16 mjeseci, koliko još traje mandat ove Barrosove komisije. To je relativno malo vremena za napraviti bitne pomake na području zaštite potrošača, ali još uvijek dovoljno vremena za dobro odabrane prioritete. Prvo, treba dovršiti i konsolidirati zakonski okvir na europskoj razini koji regulira prvenstveno sigurnost proizvoda i nadzor na tržištu. Prioritet je i komunikacija. Mislim da jednostavno moramo, čak i u zemljama s visokom kulturom zaštite potrošača, jačati svijest potrošača o tome da nisu samo pasivno na tržištu. Da nisu samo objekti čiji interes treba zaštititi europskim i nacionalnim propisima, nego da su vrlo aktivan sudionik, praktički da su u centru, za volanom europskog jedinstvenog tržišta. Usto je prioritet i suradnja sa svima koji utječu na položaj i interese potrošača – od drugih povjerenika koji u svojim politikama utječu na taj položaj do suradnje s nacionalnim organizacijama potrošača, nacionalnim tijelima, ministarstvima.
:: EU se i dosad pokazao vrlo uspješnim u tom području. Koja su za vas najveća postignuća Unije u zaštiti potrošača?
Ono najvažnije što je postignuto na unutarnjem tržištu EU jest sigurnost proizvoda. Potrošači u EU možda uzimaju zdravo za gotovo činjenicu da je svaki proizvod koji dolazi na tržište siguran, bilo po svojim zdravstvenim, bilo po tehničkim ili drugim karakteristikama te da postoje mehanizmi koji osiguravaju i nadziru stanje na tržištu i sigurnost proizvoda. Europska razina zaštite potrošača vjerojatno je najveća na svijetu. No to nije nešto što se događa samo od sebe, nego je rezultat ukupnih napora europskih institucija i nacionalnih tijela. U onom drugom dijelu zaštite prava, u odnosu potrošača s jedne strane i trgovca ili proizvođača s druge strane, tu je situacija različita po zemljama članicama. Nove članice ili bivše tranzicijske zemlje imaju relativno nisku kulturu zaštite potrošača.
:: Među njima i Hrvatska?
Hrvatska je svakako među tim zemljama niske razine zaštite potrošača. Nizak je i interes trgovaca i proizvođača da uopće razmišljaju o ulozi, značenju i pravima potrošača. Taj odnos slabije i jače strane na tržištu nešto je što nejednako postoji u zemljama članicama i jedan je od naših poslova upravo to izjednačavati.
:: Kad je riječ o drugim politikama EU u kojima su osnažena prava potrošača, možda većina ljudi ima na umu snižavanje cijena roaminga i prava putnika u avioprijevozu. To neće direktno biti vaš djelokrug?
Izravno neće. Ali suradnja s drugim povjerenicima izuzetno je važna jer ja svoj posao povjerenika vidim ponajprije kao osobu koja u suradnji s drugima treba stalno naglašavati i upućivati na pravi interes.
:: Postoji prijedlog Europske komisije o uvođenju tzv. alternativnog rješavanja sporova. Što taj prijedlog donosi? Potrošač koji, recimo, kupi proizvod u Irskoj, a živi u Hrvatskoj, nije zadovoljan i smatra da bi trebao dobiti novi proizvod ili dobiti natrag novac, a prodavač mu to uskraćuje. Što on može učiniti?
Da, sustav alternativnog rješavanja sporova treba do 2015. potpuno profunkcionirati u svakoj zemlji članici. Svaka će zemlja morati odrediti jedan centar kojemu se potrošači mogu obraćati umjesto da se obraćaju sudovima i da u skupim i neizvjesnim sudskim postupcima traže zaštitu svojih prava. Moći ćete se obraćati tim centrima i fizički i pismeno, ali i direktnom komunikacijom preko interneta koja će biti moguća na platformi koju EK sada definira i završava. Ta platforma omogućit će da se centru obratite na vlastitom jeziku koji se automatski prevodi na jezik one druge strane.
:: Kakvu Vladu, kakvu Hrvatsku ostavljate iza sebe kad se selite ovih dana u Bruxelles?
U onom dijelu za koji sam bio nadležan kao potpredsjednik Vlade, a to je koordinacija ministarstava na području pravosuđa, državne uprave, unutarnjih poslova, branitelja i obrane, smatram da smo napravili dovoljno. To su bila područja koja su bila važna i u sklopu pregovora i reformi koje smo obavljali za EU. Mislim da su reforme koje su se posljednjih desetak godina provodile na tim područjima dale vidljive rezultate. U EU ulazimo s dovoljnom razinom usklađenosti i dovoljnom razinom pripremljenosti da nastavljamo te reforme. Nitko ne treba poći od pretpostavke da članstvom u EU prestaje sav posao na reformi pravosuđa ili borbi protiv korupcije ili boljem uređenju državne uprave.
>> Bild opet o Hrvatskoj: Ovo su najsretniji Hrvati u Europi
:: Kakva Hrvatska ulazi u EU? Po ekonomskim prognozama ulazi kao treća po nezaposlenosti i treća najslabija po rastu u čitavom EU.
Hrvatska je sigurno među zemljama koje najduže osjećaju negativan utjecaj gospodarske krize, praktički od 2008. godine. Ali mislim da Hrvatska ipak može, uz promjenu strukture gospodarstva, relativno brzo početi odmicati od negativnih trendova i vratiti se na put gospodarskog oporavka. I članstvo u EU bit će dodatni element koji će poticati rast hrvatskog gospodarstva, pogotovo ulaganja. Osim toga, kad na to dodamo i financijske efekte europskih fondova, mislim da Hrvatska sasvim sigurno ima bolju perspektivu unutar nego izvan EU.
:: Ne bojite se da će Hrvatska, zbog slabih pokazatelja, biti ekonomski bolesnik u EU?
Mi sigurno nismo zemlja koja će tražiti neke velike financijske intervencije ni za fiskalnu stabilizaciju ni za ubacivanje novca u bankarski sustav u Hrvatskoj koji je u osnovi stabilan. Negativne trendove treba promijeniti vlastitim snagama i privatnim kapitalom koji bi dolazio u Hrvatsku. Zato smatram da Hrvatska sigurno neće biti gospodarski bolesnik u EU. Krećemo s niskih razina, u grupi zemalja koje su najviše pogođene krizom, ali relativno dobra gospodarska politika i rast investicijskog optimizma u Hrvatskoj mogu relativno brzo i lako u kontekstu europskog oporavka pogurati zemlju naprijed.
:: Kad mislite da bi Hrvatska mogla ući u eurozonu?
Čini mi se da eurozona nije u ovom trenutku tako snažno izražen cilj Hrvatske kao što je ulazak u schengensku zonu. To ne ovisi samo o tome kada će Hrvatska dostići maastrichtske kriterije, s kojima ne stojimo tako loše, nego i o tome kako će se razvijati dovršetak projekta eura kao jedinstvene valute. Euro je, u osnovi, nedovršena valuta, bez onih temeljnih poluga koje jedna valuta treba imati. Bez zajedničke porezne politike, bez čvršće fiskalne odgovornosti, bez čvršće bankarske povezanosti…
>> Dnevne će novine svaki dan morati objaviti broj riječi!?
:: Jedno pitanje koje ovih dana muči nas hrvatske novinare, a vjerujem i potrošače koji su naši čitatelji: na samim ulaznim vratima u EU Vlada i Sabor promijenili su zakon o PDV-u koji je sada vrlo diskriminacijski, zadire u slobodu medija i vrlo vjerojatno krši nekoliko odredbi europskih i hrvatskih zakona. Mislim, naravno, na kriterij od 25 tisuća riječi koji je prag za niže ili više oporezivanje dnevnih novina. Što vi mislite, je li to dobro?
Mislim da je glavni razlog tog prijedloga da manju stopu PDV-a imaju novine koje stvarno informiraju čitatelje i da je to u osnovi i interes potrošača, odnosno čitatelja – da ima dnevne novine koje stvarno donose sve ono što on želi i treba u javnom informativnom prostoru dobiti. Odatle i taj kriterij o broju riječi u novinama. Jednostavno je Vladin prijedlog bio smanjiti stopu PDV-a na one novine koje stvarno informiraju.
:: Da, ali tko to određuje? Zar neki lokalni list ili Poslovni dnevnik također ne informira?
Koliko ja shvaćam, taj kriterij od 25.000 riječi u jednom izdanju novina dosta je čvrst i dosta jasno može odijeliti stane li u tih 25.000 riječi sve ono što čitatelji traže. Ako ste ispod toga, onda su to već novine koje jednostavno ne pružaju dovoljno razloga da budu podržavane poreznom politikom na tržištu.
:: To ne zvuči kao fer tržišna utakmica. Država stvara različite uvjete za igrače koji se bave istim poslom.
Pa to upravo i jest uloga poreznih oslobođenja ili olakšica. Porezna politika jest politika. Uvijek je pitanje po kakvim se kriterijima određuje viša ili niža porezna stopa. Ovdje nije u pitanju diskriminacija, pogotovo ne politička diskriminacija, nego jednostavno želja da se i poreznom politikom potiče pravo, dobro novinarstvo. Prave, dobre novine i prava, dobra informacija za čitatelje.
:: Mislite, ukratko, da bi takav zakon mogao izdržati provjeru Ustavnog suda ili provjeru povjerenika za tržišno natjecanje koji ovdje u Europskoj komisiji provjerava takve stvari?
Sigurno je da će biti raznih provjera ovakve definicije nižih poreznih stopa na dnevne novine pa će biti prilike i za Ustavni sud. A što se europskih provjera tiče, mislim da ovakav kriterij može izdržati i neće biti doveden u pitanje s te strane provjere tržišnog natjecanja.
