Sudac Marin Mrčela možda je i budući predsjednik Vrhovnog suda. Čelnik je europskog antikorupcijskog tijela GRECO i puno prostora bi oduzelo kad bismo nabrojili njegove aktivnosti. Nedavno je zbog izmjena zakona o sudovima i DSV-u kritizirao lijeve vlade jer reduciraju neovisnost sudstva, pa ga pitamo je li uzrok tomu HDZ-ovo kadroviranje devedesetih.
Suce se ne želi čuti
- Mislim da je prirodni poriv svake izvršne vlasti steći što širu kontrolu u društvu, pa i nad sudstvom. Zato ne bih rekao da su takva nastojanja bilo koje vlade posljedica odluka prethodnih vlasti. Nažalost, sudstvo je pod stalnim, većim ili manjim pritiskom svake vlade. Treba reći da suci ne mogu odgovarati za loše odluke koje izvršna vlast donosi pa tako ni za loše odluke koje umanjuju neovisnost i nepristranost sudaca. Suci se bore protiv takvih odluka, ali ne nailaze uvijek na razumijevanje izvršne vlasti.
Vlada je u zadnji tren ubacila amandmane na prijedloge zakona pozivajući se na preporuke Europske komisije. Što to govori o neovisnosti RH, te o poštovanju sudstva kao struke?
Sve promjene koje su sada donesene bile su već predmet pregovora o 23. poglavlju. Tada smo uspjeli objasniti sada promijenjena zakonska rješenja pa je 23. poglavlje zatvoreno. Kada je EK otvorila već dogovorena rješenja, možda je trebalo pozvati one koji su sudjelovali u pregovorima radi ponavljanja razloga zbog kojih su prijašnja rješenja bila bolja od ovih sada, osobito u odnosu na neovisnost sudaca. Mislim da to govori dovoljno o poštovanju sudstva kao struke.
Nedostatke spore ili manjkave reforme pravosuđa trpe i suci. Zašto šute?
Ne slažem se. Govore suci, ali ih se ne čuje, neki ih i ne žele čuti, a kada bi mediji bili više posvećeni istraživanju pravih problema na pravome mjestu, sveukupni rezultat bi bio bolji.
Sucima su smanjene plaće. Zato su slovenski suci štrajkali. Hoće li i naši?
Materijalni status sudaca, a u to ne ulaze samo plaće već i uvjeti u kojima suci rade, preduvjet je za neovisnost sudaca. Ako je sudstvo materijalno ugroženo, ako je pod ekonomskim pritiskom, onda je ugrožena i sama ustavna uloga sudstva. Smanjivanje sudačkih plaća povećava opasnost od korupcije u sudstvu. Iako svjesni svega navedenog, suci ne razmišljaju o štrajku jer još vjeruju da će nadvladati razum i svijest o važnosti neovisne sudbene vlasti.
Što bi Vrhovni sud radio s izvještajem koji bi im podnosili premijer i predsjednik Sabora? Obrnuto ima smisla, jer predsjednik Vrhovnog suda može kritizirati vladajuće. Nije li ministar time više naudio sebi nego sudstvu?
Vrhovni sud bi s tim izvješćima radio isto što i Sabor s izvješćem predsjednika Vrhovnog suda. Riječ je o načelnom pitanju koje se odnosi na ravnopravnost triju grana vlasti bez obzira na to što bi bio ili trebao biti sadržaj tih izvješća.
Držite li i dalje da ministar ne razumije razloge postojanja imuniteta sudaca s obzirom na to da građani ipak neće moći progoniti suce bez odobrenja DSV-a?
Nije važno razumije li ministar te razloge. Važno je da je pitanje imuniteta bilo riješeno zatvaranjem 23. poglavlja, pa je opet otvoreno.
Josipović bira najboljeg
Nije li ipak bilo pretjerano teoretiziranje o trodiobi vlasti i protivljenje neobvezujućem mišljenju ministra o kandidatu za šefa suda? Čemu strah od ministrova mišljenja? To nije hipnoza!? Članovi DSV-a misle svojom glavom.
To je opet načelno pitanje, ali koje ima praktične posljedice. Dosegnuli smo standard da izvršna vlast ne može utjecati na izbor predsjednika sudova, a sada je učinjen korak unazad.
Kakve kvalitete treba imati čelnik Vrhovnog suda? Ulazimo u EU. Biste li prihvatili kad biste bili izbor predsjednika Josipovića?
Potrebne kvalitete predsjednika Vrhovnog suda ne ovise o našem ulasku u EU. Siguran sam da će predsjednik Republike predložiti kandidata kojeg smatra najboljim.
Kakvo je znanje engleskog među sucima, jer sve više moraju proučavati europsku judikaturu?
Naravno da je znanje stranih jezika, osobito engleskog, važno. Većina mlađih sudaca ima bolje znanje stranih jezika. To je i logično, a na mlađima svijet (sudstvo) ostaje.
Prema Zakonu o sudovima, zabranjeno je korištenje medija i javnih istupa radi utjecaja na suđenje. Čemu ta deklaratorna odredba nakon što nedopušteno komentiranje sudskih procesa više nije kažnjivo?
Nadam se da će ta deklaratorna i edukativna odredba konačno polučiti željeni rezultat, a to je podizanje razine svijesti o tome da bi mediji i oni koji istupaju u medijima trebali poštovati sudbenu vlast te prava sudionika u postupku, osobito pretpostavku nevinosti.
Je li dobro što predsjednik suda više neće moći spriječiti da sa suda ode presuda koja nije sukladna s pravnim shvaćanjem u već presuđenoj stvari? I na Vrhovnom sudu o istome će se moći različito suditi?
Moj dojam je da se uvijek nastoji da iz suda o jednakom pravnom pitanju izlaze odluke koje to pitanje rješavaju jednako. Autoritet predsjednika suda tu nije potreban.
Ulazite s obitelji u restoran i ugledate poznatog optuženika. Što činite i zašto? Trpi li privatni život suca radi čuvanja osobnog ugleda i ugleda profesije?
Izišao bih iz tog restorana jer bi moglo doći do situacije u kojoj bi mogao biti ugrožen dojam nepristranosti. Mislim da za suce vrijede drugačija pravila, viši standardi ponašanja pa i onda kada se pojavljuju na javnim mjestima privatno. Upravo zbog važnosti posla koji obavljaju i uloge koju imaju u društvu, suci se trebaju suzdržavati od ponašanja koja su inače za druge prihvatljiva. Primjer iz restorana je samo jedna od takvih situacija.
Plaća sudaca ne može nikako biti u vezi sa koruptivnim rizikom sudaca. Onog trena kad je sudac položio prisegu da će primjenjivati Ustav i zakone Republike Hrvatske, istu nije položio pod "suspenzivnim uvjetom" da bude dobro plaćen. Prisega nema cijenu, već je temeljena na moralu.