U jeku rata Nadan Vidošević od Ministarstva obrane dobio je luksuzan stan u Zagrebu od 153 četvorna metra. Iako nije u bitnome sudjelovao u Domovinskome ratu, Vidošević je odlukom pokojnog ministra Gojka Šuška tako nagrađen za “iznimne zasluge”.
Netko vrati, netko proda
Iako su u sličnim slučajevima, pošto su na drugi način riješili stambeno pitanje, neki ljudi takve stanove vraćali MORH-u, Vidošević to nije učinio. Dapače, lani je taj stan prodao za 220.000 eura. Zanimljivo, Vidošević, koji se 2009. kandidirao na predsjedničkim izborima, u imovinskoj kartici izostavio ga je iz popisa imovine. Možda zato što je procijenio da će birači “progutati” brojne nekretnine koje je prijavio, među ostalim i vilu na Gornjem Prekrižju vrijednu nekoliko milijuna eura, čak i 14.000 dionica Kraša vrijednih više od četiri milijuna kuna, ali ne i “vojni stan” opterećen moralnom hipotekom.
>>Pričuvni satnik Džankić sam si izabrao "generalski" stan
– Dan prije nazvali su nas “odozgo” i rekli da sutra moramo biti u Korčulanskoj ulici. Rečeno je da stan “ide” Nadanu Vidoševiću. Sutradan prijepodne dovezli smo se tamo, a Vidošević nas je već čekao pred ulazom u zgradu. Bio je u odijelu, sređen i vrlo pristojan. Upravo onako kako izgleda na televiziji – počeo je priču Večernjakov izvor, osoba koja je Vidoševića te travanjske srijede 1995. uvela u posjed novoga stana. Stan u zagrebačkoj Korčulanskoj ulici 3 e, površine 153 kvadrata, tadašnjem je ministru gospodarstva i predsjedniku Hajduka dodijelilo Ministarstvo obrane diskrecijskim pravom pokojnog ministra Gojka Šuška.
Bivši djelatnik MORH-a govori ovako: “Rekao je ‘Dobar dan!’, rukovali smo se i uveli ga u haustor. Došavši do stana, otključao sam vrata i sva trojica ušli smo unutra. Bio je to izvrstan stan, jako velik, iznad protuprovalnih vrata stajale su nadzorne kamere. Proveli smo gospodina Vidoševića cijelim stanom i pokazali mu svaku prostoriju. U stanu su bili postavljeni parketi, pločice i kuhinja. Ostalog namještaja nije bilo. No ono što je bilo unutra bilo je najkvalitetnije što smo tada imali.
>>Istraga o ratnim kvadratima važna je za raščišćavanje s problematičnim dijelom '90-ih
Razgledavanje stana trajalo je relativno kratko i bilo je uobičajen korak jer bi prije preuzimanja budući stanar morao potpisati zapisnik. U zapisniku je postojala stavka “zamjerke” i tamo bismo upisivali detalje na koje bi se ljudi požalili. Gospodin Vidošević nije imao zamjerki. Potpisali smo primopredaju, rukovali se i predali mu ključeve”. Iz dokumentacije koju posjeduje Večernji list vidi se da je zahtjev za stambenim zbrinjavanjem Nadana Vidoševića riješen 25. listopada 1994., a da je on u njega uselio 12. travnja 1995. Na naš upit da objasni kako je u ratno doba došao do vojnog stana, Vidošević je preko svoje glasnogovornice poručio da je stanarsko pravo nad stanom u Splitu površine 60 kvadrata zamijenio stanarskim pravom nad stanom u Zagrebu površine 153 kvadrata.
Moralna hipoteka
Vojni stan na splitskom Spinutu, tvrdi glasnogovornica, naslijeđe je Nadanove pokojne bake Milke Tudor. No u podatkovnoj bazi kojom raspolažemo navedeni stan na to ime ne postoji. Ono što svakako postoji jest činjenica da je Vidošević na temelju posebnih zasluga diskrecijskim pravom Gojka Šuška barem uvećao kvadraturu vlastita stambenog prostora. No priča tu ne završava. Nakon 15 godina, 2010., sada već neupitno dobrostojeći šef Hrvatske gospodarske komore, vlasnik je imanja u Gorskom kotaru, a živi u elitnoj vili na zagrebačkom Gornjem Prekrižju.
Dakle, u trenutku kada je dobro stambeno zbrinut, Vidošević stan dobiven od MORH-a ne vraća u vojni fond nego ga prodaje po tržišnoj cijeni. Naime, provjeravajući početne informacije, pronašli smo i kupoprodajni ugovor od 9. veljače 2010. kojim je Vidošević stan prodao za 220.000 eura. Vidošević nam je pak rekao da je taj stan 1997. otkupio za oko 40 tisuća maraka.
“Vidošević je legalist”
Vidoševićev zahtjev označen je kao “odluka”, što, objašnjava naš sugovornik, znači da je ministar obrane diskrecijskim pravom odlučio dati mu stan. Dakle, bez obzira na to što netko nije ispunjavao kriterije za “obične ljude” pa da je, primjerice, bio vukovarski branitelj, zatočenik srpskih logora ili pak udovica poginulog branitelja, ministar je mogao “spustiti zapovijed” i dodijeliti stan bilo komu. To spuštanje zapovijedi uglavnom bi do operativaca stambene komisije dolazilo preko Josipa Jurasa, zamjenika pokojnog ministra Šuška.
– Takve se zapovijedi nisu odbijale niti preispitivale. Što bi nam se naložilo, to bismo i odradili – opisuje modus operandi Večernjakov drugi sugovornik. Ne treba sumnjati da je bilo što u ovom slučaju u koliziji s pravnim propisima koji su bili na snazi ili da je Vidošević počinio kazneno djelo. No pitanje je morala je li osoba s dugogodišnjom karijerom gospodarstvenika i političara, koja je još lani pretendirala na mjesto predsjednika RH, trebala prihvatiti stan iz fonda namijenjenog najtužnijima i najzaslužnijima među nama.
– Sve je bilo po zakonu. Ja sam kao ministar gospodarstva uputio zahtjev MORH-u da mi se zamijeni stanarsko pravo iz stana u Splitu za Zagreb. Uostalom, zašto bih se ja odrekao stanarskog prava! I ako hoćete baš znati: za to je stanarsko pravo izginula cijela moja obitelj u 2. svjetskom ratu – rekao je Nadan Vidošević.
*Nastavak priče o MORH-ovim stanovima, te tko je još sve povoljno dobivao te stanove čitajte u nedjeljnom tiskanom izdanju Večernjeg lista:
Zašto se generalu Praljku nije sviđao darovani stan?
Ma kaj tu kenjate.... da niste i vi dobili stanove od MORH -a ..... Ja nisam ,i niko od mojih.... Da koga znam prijavila bi ga ....Kom pravo ,kom krivo.... a lijepo su vam objasnili zbog cega nece sva imena imena svih osoba objaviti.... Naucite razumjeti ,zasto da se stiti osobe iz javnog zivota ,a anonimuse (udovice ,djecu ) ocrnjuje.... nemaju takvi i kuce i stanove od MORH-a