Premda u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj vlada svojevrsna "omerta" o slučaju Dajla i nitko se ne želi osvrtati na poruke premijera Milanovića nakon posjeta Vatikanu po pitanju Dajle, razgovarali smo s prebendarom prof. dr. Adalbertom Rebićem koji kaže kako mu se čini da premijer "nije bio potpuno upoznat sa slučajem Dajla kad je odlazio papi pa je o tome govorio napamet".
Pravedno i pravično
– Premijer je rekao da je to "nekretnina na hrvatskom teritoriju, podložna hrvatskim zakonima i poreznom sustavu" i da o tome treba odlučiti sud. No, što mu znači da "sada tražimo korektno rješenje"? Ako misli na sudski postupak koji taj spor ima riješiti pravedno i pravično na temelju sve dokumentacije o tom slučaju, onda je u redu. No, ako on misli to riješiti političkim putem, odnosno "salomonski" da vuk bude sit i koza cijela, onda to ne bi bilo dobro. To nisu dva otočića u Neumskom zaljevu. Dajla je veći crkveni i međunarodni problem – kaže dr. Rebić, ističući Milanovićevu izjavu da "Hrvatska mora biti pravna država".
– To je u redu! Ali mi nije jasna njegova rečenica da je "u tom segmentu Sveta Stolica u pravu". U čemu? U tome da je Hrvatska država pravna država – pa to mi svi znamo, to nas Sveta Stolica ne treba učiti, to nije vjersko ni moralno pitanje – to je pravno i političko. Ili misli da je Sveta Stolica u pravu da treba Dajlu darovati benediktincima u Praglii, sasvim ili djelomično. Ako Sveta Stolica to misli, onda ona nije u pravu. Nije u pravu ako misli da Hrvatska imovinu u Dajli treba s benediktincima dijeliti 50:50, kako predlaže i Kardinalska komisija. O tome treba sud donijeti pravorijek, a ne Sveta Stolica – to ne spada u njezinu ovlast. O tome nije mogla pravorijek donijeti ni Kardinalska komisija koja u tome nema nikakvih kompetencija – objašnjava Rebić dodajući da se tako ozbiljan problem ne može, kao što je premijer rekao, rješavati "što je prije moguće, u duhu tradicionalnog prijateljstva Svete Stolice i Republike Hrvatske".
>> Milanović: Nismo govorili o ugovorima i oni neće biti revidirani
– Kakvo bi to bilo prijateljstvo ako bi prijatelj od prijatelja tražio da mu mora dati nekoliko milijuna eura na koje nema pravo ili nije jasno da ima pravo! A radi se o svoti do devedeset milijuna eura, odnosno sa 50-postotnim kompromisom 45 milijuna koje potražuju benediktinci! Do te su cijene benediktinci došli proizvoljno – dodaje on nikako ne prihvaćajući da bi se "tako ozbiljna stvar kao što je imovina Dajle rješava izvanparnično, pogodbeno, kao da su stranke negdje na pijaci ili na sajmu".
Na upit tko stoji iza talijanskih benediktinaca, odnosno je li riječ o iredenti, kao što se moglo čitati, dr. Rebić kaže kako bi želio "rimskog biskupa, papu Benedikta XVI., poštedjeti od slučaja Dajle".
– Žao mi je što je taj slučaj otišao tako daleko, da je u njega uvučen na kraju i naš vrhovni poglavar. Smatram da to nije njegova služba. Nije u duhu Kristovu da Petar dijeli novac, određuje granice posjeda. Naslućujem da je tu posrijedi neka gramzljivosti za eurima, neka družba kojoj je jako stalo do nezakonita novca i bogatstva, do boga Mamona. Izuzimam iz te družbe papu Benedikta, prema njemu njegujem ljubav i poštovanje, dakako uvijek i od njega očekujem pravednost i pravičnost, nešto što bi bilo barem slično Isusovu stavu! Oni koji su imali dužnost i priliku da papu o svemu glede Dajle obavijeste, nisu to učinili – tvrdi dr. Rebić, dodajući kako, nakon pažljiva iščitavanja "relacije Kardinalske komisije", naslućuje da "kardinal Bertone u toj stvari nije čist od iredente i od želje za novcem".
– A on je redovnik koji bi svima nama trebao biti primjerom u ostvarivanju evanđeoskog siromaštva. A naslućujem da iza njega stoji i moćna talijanska iredenta koje on možda nije svjestan. On ide tragom njezina mentaliteta – sumnja dr. Rebić, naglašavajući kako se benediktinci imaju pravo vratiti u Dajlu i obnoviti samostan te početi ispunjavati sve one dužnosti koje im je kao uvjet postavio u darovnici Francesco Conte di Grisoni te da bi to, zapravo, bilo najbolje rješenje.
– Nikako se ne mogu složiti da se benediktincima u bogatoj Praglii samo onako, iz nekih tradicionalno dobrosusjedskih odnosa, da nekoliko milijuna eura na račun neke hrvatske imovine. Zašto? Na temelju čega? Kad bi oni bili u potrebi, ne bi imali od čega živjeti, onda bih i te kako bio za to da im humanitarno pomognemo. Ali to nije slučaj. Benediktinski samostan u Praglii, u Italiji, je prebogat, najbogatiji u Italiji! Uostalom oni su za imovinu u Dajli već obeštećeni na temelju Ozimskih sporazuma, a na nju su već silom same darovnice grofa Grisonija davno izgubili pravo. Dobili su od talijanskih vlasti 1,7 milijuna talijanskih lira što bi danas iznosilo nekoliko milijuna eura, iako nisu tu imovinu niti kupili niti su zgrade gradili, nego su sve dobili na dar od grofa Grisonia u pretprošlom stoljeću, i to uz određene uvjete koje, nažalost, nisu ispunili! No, poželjeli su još novca. Proradila je ona biblijska pohlepa od koje se po Isusovu nauku moramo kloniti – tumači dr. Rebić.
Bozanić je trebao znati
Budući da je Porečka biskupija prodala dio zemljišta i tim novcem gradila crkve i crkvene objekte, dr. Rebić misli da je kardinal Bozanić, kao član Kardinalske komisije, trebao znati gdje je potrošen taj novac, jer mu je to obrazložio porečki biskup Milovan.
– Slučaj Dajla može se riješiti samo tako da se država drži zakona i pravnog sustava ozbiljno se suočavajući s povijesnim datostima: Dajla je hrvatski teritorij, Ozimski sporazumi, ostvareno obeštećenje benediktinaca, a Porečka biskupija i benediktinci tako da se nađu zajedno licem u lice pred Bogom, pred svojom savješću, vodeći iznad svega računa o Isusovu zakonu ljubavi. A opatu benediktinaca u Praglii savjet: neka svaki dan pročita prispodobu o okrutnom dužniku (Mt 18,23-35) umjesto da se bavi novčanim transakcijama i bankarskim ucjenjivanjima – poručuje prof. Rebić.
Bravo bomba., vratimo , sve privatizirano, u društveno vlasništvo , uvedimo ponovo samoupravljanje . Pa i nekad su tehnomenađerske strukrure ( tj oni koji su zagovarali liberalizam u gospodarskom poslovanju ) bile neprijatelj samoupravljanja .