Jesu li izmjene međudioničarskog ugovora između Ine i MOL-a bile korisne ili štetne za interes Hrvatske te je li izdvajanje plinskog poslovanja bilo štetno ili korisno za Hrvatsku, glavna su pitanja kojima se sud bavio u djelu optužnice koja se odnosila na Ina – MOL. U oba slučaja sud je zauzeo stav da su nastale promjene štetne za Hrvatsku. Objašnjavajući to na primjeru izdvajanja plinskog biznisa, sudac Turudić je kazao da je iz Ine izdvojena samo trgovina plina, koja je stopostotni gubitaš.
>> Striedinger 1994. nije znao da će se voditi ovaj proces
>> Govor tijela: Sanader demontiran i pokoren, Turudić neuvjerljiv
Upravljačka prava
– Sukladno vlasničkim odnosima u Ini, bilo bi logično da Ina snosi 44 posto gubitka. No nakon što je plinsko poslovanje izdvojeno iz Ine, taj je gubitak 100 posto, a plaća ga država, što nikako ne može biti u interesu Hrvatske – kazao je sudac Turudić. Što se tiče izmijenjenog međudioničarskog ugovora, sudac Turudić kazao je da je neosporno da je taj ugovor štetan jer je Hrvatska tim izmjenama izgubila upravljačka prava nad Inom.
– Da MOL želi steći upravljačka prava nad Inom, ovdje su iskazivali i svjedoci obrane, odnosno Mađari u upravi i NO-a Ine. To je legitiman cilj, ali ne može se postići kaznenim djelom. U svojoj obrani vi pogrešno tvrdite da se ugovor između Ine i MOL-a iz 2003 morao mijenjati ako broj dionica bilo hrvatskih bilo mađarskih padne ispod 50 posto. Ne, ugovor se trebao mijenjati ako netko od dioničara ima više od 50 posto dionica, što tada nije bio slučaj. Osim toga nije bilo razloga da se taj ugovor mijenja tako na brzinu, o čemu su iskazivali brojni svjedoci – kazao je sudac Turudić.
Objasnio je zatim da MOL nije imao namjeru smanjiti svoj utjecaj u Ini niti ga prepustiti nekome drugom, već ga je naprotiv planirao povećati, o čemu su također iskazivali brojni svjedoci. Nadalje sudac Turudić pomno je analizirao iskaz Damira Polančeca, koji je bio predsjednik povjerenstva za pregovore. Kazao je kako je Polančec kazao da se postupalo onako kako MOL kaže.
– Cijela njegova prezentacija na Vladi s raspravom je trajala između 30 i 45 minuta. Tako malo vremena za stvar tako bitnu za državni interes. Nadalje, iako je Polančec ovdje slavodobitno govorio o 17 zadržanih prava, što na prvu ruku može izgledati sjajno, činjenice su malo drugačije. Izmjenama ugovora iz 2003. iz međudioničarskog ugovora izbačene su dvije najbitnije stvari – godišnji plan i financijski proračun. Nad tim kontrolu nije više imala Ina, nego MOL, a zna se da, tko upravlja financijama, upravlja i firmom. I još nešto. Ovdje se puno pričalo o interkompanijskom kreditu koji je MOL dao Ini i tako je spasio od bankrota. Nije MOL spasio Inu, već hrvatska Vlada, koja joj je otpisala poreze i trošarine – kazao je Turudić.
>> Rasprava o ugovoru s MOL-om nakon pravomoćne presude za Inu
Ježić vjerodostojan
Sudac se osvrnuo i na način na koji MOL upravlja Inom, istaknuvši da Odbor izvršnih direktora ima veće ovlasti od uprave, što je, po sucu, bizarno. Naveo je i da je odnos mađarskih članova uprave Ine prema hrvatskima podcjenjivački. U svom se obrazloženju se osvrnuo i na iskaz Roberta Ježića, za kojeg je Sanader tvrdio da je lažan, odnosno da je Ježić tim iskazom sebi kupio slobodu. No navodima obrane sud nije vjerovao, a Ježićev iskaz smatra vjerodostojnim i potkrijepljen dokazima.
Eto kako se jednom presudom, a zapravo političkim igrokazom postaje državni tužitelj. Bajiću je očigledno došlo vrijeme da pokupi krpice, na redu je Turudić.