– Ovo s Hrvatskom ne ide dobro. Predsjednik Hrvatske do ove presude Gotovini i Markaču tražio je razloge zašto da se ne mirimo. Sve priče da je ljutit zato što sam ja rekao nešto o Vukovaru su laž. On je čekao ovu presudu. On bi sada da razgovaramo – ja kao predsjednik naroda koji je činio zločine i on kao predsjednik naroda koji nije ni za što osuđen – ljutito je rekao srpski predsjednik Tomislav Nikolić u intervjuu desničarskom tabloidu Kurir dodajući da je cinično što Gotovina poziva Srbe na povratak.
– Što hoće – da se okupe i da ih još jednom protjera i pobije, da završi taj posao? Da više ne traže ni imovinu. Usuđujem se reći – to vam je shvaćanje i istine i Boga i pravde u dva naroda – u srpskom i hrvatskom – smatra Nikolić. Ističe kako Srbija traži načine suradnje s Hrvatskom u raznim područjima, "ali očigledno da s državom koja slavi svoj zločin ne možete iskreno, otvoreno i srdačno surađivati".
Uhićenje Mladića bio je zločin, kaže.
– Kada je podignuta optužnica protiv Ratka Mladića za Srebrenicu, nismo čekali ni da bude osuđen, donijeli smo rezoluciju u Skupštini o osudi zločina. Naša je vlada uhitila Mladića i odvela ga u Haag. Znam, to je bio zločin i nikada neću reći da nije. Hrvati znaju da je zločin počinjen u Oluji strašan, da će ih gristi dok su živi, ali slave što nitko nije kažnjen za to. To je narod na pogrešnom putu, narod koji bi sada možda strijeljao svoje pojedince koji kažu – stanite ljudi, pa to je bio zločin – mudruje u Kuriru Nikolić.
Ocijenio je da nije u redu što EU nije "opteretila tom presudom Hrvatsku pred njen ulazak u Uniju, a da smo mi proslavili ovako nešto, kao što je Hrvatska proslavila, ne bismo nikada u povijesti zaslužili biti članicom EU".
>>Naš novinar 7 godina čuvao nešto generalovo: Pa to je moja futrola!
«Gospodo Srbi [saborski zastupnici – I. B.], vi ste s nami u jednoj kući, krvlju i našom i vašom natopljenom, pa ipak vi polovinu te kuće rušite i dopuštate, da nam kiša i bura u nju puše, a međutim ii vi zebete s nami. Tko vas je ovlastio rušiti polovinu kuće, gdje sami priznajete, da smo vas ljubazno primili. Pogledajte kod vlade; predsjednik je vaš čovjek, kod najvišega suda t. j. kod stola sedmorice je predsjednik vaš čovjek; pak se još tužite. A kad tamo, vi zatirete nas i Srbe. Proti tomu biti će narod sav, bez razlike vjere i naše i vaše pazite, kad narod složno progleda, da ne budete bježali putem bez ...» (David Starčević, 1884., prema: Saborski dnevnik 1884-1887, Zagreb, 1887., s. 167).