– Trebao sam kao svećenik postati deseta žrtva, toliko ih je ubijeno nakon rata u Hrvatskoj. Žrtva sam nasilja i politike, a ne ubojica. Branio sam svoj goli život – kaže nam Ivica Sinanović (44) iz Goliješnice pokraj Žepča, suspendirani svećenik i župnik Banića i Lasica pokraj Slanog koji je optužen za ubojstvo Marka Kraljevića, predsjednika Mjesne zajednice Banići lanjskog 22. svibnja oko 1.20 sati u prizemlju župnog ureda. Suđenje je najavljeno za 25. travnja, a u optužnici se navodi da je Kraljević, bez povoda i u alkoholiziranom stanju, došao pred ovaj župni ured vičući više puta: “Četniče, ubit ću te!” te udarcem noge otvorio zaključana ulazna vrata i vrata dnevnog boravka, a nakon toga svećenika silovito udario šakom u lice. Ovaj mu je, kako se navodi, u stanju snažne uzbuđenosti i bijesa uzvratio, a to je imalo kobne posljedice.
Uza zvuke Thompsona
– Bio sam u ratu i imam PTSP. I kobne sam noći popio lijek pa ni sam ne znam kako sam se probudio. Glasno je ponavljao da će me ubiti, zaklati, govorio da sam četnik i psovao mi majku. Odmah me je dva puta udario šakom u glavu, od čega sam pao na pod. Kad me je htio i treći put, pokušao sam ga odgurnuti nogama, ali nisam uspio zbog njegove korpulentnosti. Budući da sam godinama trenirao boks, nekako sam se uspio pridići i uzvratiti udarce. Tad je on pao i počeo krv izbacivati na usta. Odmah sam mu pokušao pomoći i zbog toga su mi ruke bile krvave. Nisam se odmah mogao sjetiti broja policije pa sam dozvao susjeda koji je alarmirao interventne službe. Stigli su tek nakon pola sata i samo su mogli konstatirati smrt. Dočekao sam ih sjedeći na pragu. Pri izlasku sam čuo neki metež iza crkve i lavež pasa pa i danas sumnjam da nije bio sam. Vani mu je ostao upaljen auto i glasno se čuo Thompson. Vozilo je tek po dolasku ugasio policajac – prisjetio se najtežih trenutaka svoga života svećenik Sinanović koji se, nakon dva mjeseca provedena u pritvoru, brani sa slobode.
Bunilo iza sna
– Gotovo tjedan dana nisam mogao ništa jesti u pritvoru od ozljede na ustima. Za to vrijeme mediji su pisali da sam “pop ubojica”. Vjerujte, samo sam se branio, a sve se događalo kao u kratkom bunilu iza sna. Zamislite da vas netko napadne dok spavate! – kazao je svećenik Sinanović kojega je posebno zaboljelo što ga se crkva tako brzo odrekla i prije vremena ga osudila. Da ironije bude veća, što se još nakon ubojstva moglo čuti, u pozadini ovog nesretnog slučaja stajao je sukob oko mjesnog groblja, točnije cijene za grobna mjesta.
– Zapravo, prvo sam javno negodovao zbog plana da se u župnom zaselku Trnovice sagradi deponij za Dubrovačko primorje, a za što su neki lokalni moćnici htjeli izvući 50 milijuna eura iz europskih fondova. To bi bila ekološka katastrofa jer je u blizini pronađen bogat izvor pitke vode, što je životno važno ovdašnjem stanovništvu. Negodovao sam i zbog planirane cijene po jednom grobnom mjestu. I tu sam stao na stranu župljana jer im je općina planirala uzimati po 35-40.000 kuna, čak tri puta više od realnoga, a to opet, zna se kome, nije odgovaralo osobnim interesima. Prethodno nisam bio ni u kakvom sukobu s Kraljevićem, jedino je on više puta zvao policiju kad sam htio graditi groblje s druge strane crkve, jer da to nije po regulacijskom planu, što nije točno. Zbog svega toga, uoči same proslave Dana općine, kada se i sve dogodilo, dao sam neopozivu ostavku – kaže Sinanović. Upravo je s te proslave na njegova vrata i stigao Kraljević, i to s čak 2,8 promila alkohola u krvi.
>> Don Sinanović: Žao mi je što sam ubio Marka, to je moj križ!
