Oko 350 tisuća hrvatskih državljana trenutačno ima prebivalište u Europskoj uniji, procijenio je Eurostat, ured za statistiku EU.
Čak 91 posto toga broja otpada na Hrvate koji žive i rade u Njemačkoj, Austriji i Italiji. To su hrvatski građani koji su odlazili u valovima ekonomske i političke migracije u doba socijalizma ili su otišli u ratnim godinama kao izbjeglice i stvorili novi život u novim zemljama. Od 1. srpnja Hrvati postaju građani Europske unije u kojoj je slobodno kretanje ljudi jedno od temeljnih sloboda i prava. Ali mnoge su zemlje odlučile uvesti privremeno, dvogodišnje prijelazno razdoblje prije no što Hrvatima kao novim građanima EU dopuste da uživaju u tom pravu. Među njima su i Njemačka i Austrija. Italija, treća zemlja koja je tradicionalno bila magnet za Hrvate u potrazi za poslom, još nije donijela odluku o tome hoće li uvesti ograničenje.
Bez radnih dozvola
Jedine zemlje za koje je u ovom trenutku sigurno da će odmah nakon 1. srpnja dopustiti slobodno kretanje radnika iz Hrvatske su Češka, Danska, Irska i Slovačka. Te su zemlje, prema podacima prikupljenima u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova u Zagrebu te Europskoj komisiji u Bruxellesu, dosad najavile da neće uvoditi ograničenja. Mnoge druge zemlje još nisu donijele odluku, a još uvijek imaju vremena donijeti je tako da u ovom trenutku nije poznato hoće li zemlje poput Francuske, Mađarske, Portugala ili Švedske dopustiti Hrvatima da se slobodno zapošljavaju bez posebnih radnih dozvola.
Velika Britanija također još nije službeno obavijestila Zagreb ili Bruxelles o odluci, ali sve vodi prema tome da London uvede dvogodišnju odgodu.
Prema pravilima EU, zemlje članice imaju pravo uvesti takvu odgodu prema novoj članici EU prve dvije godine, nakon čega mogu zatražiti još tri godine prijelaznog razdoblja, a nakon svega toga mogu, pod uvjetom da dokažu opasnost za njihovo tržište rada, zatražiti još dvije godine. To je ukupno sedam godina tijekom kojih radnici iz nove države EU mogu biti blokirani u ostvarivanju svoga europskog prava na slobodno kretanje. Bugari i Rumunji tek će od 1. siječnja 2014. imati pravo na slobodno zapošljavanje u Velikoj Britaniji i mnogim drugim zemljama EU koje su njima primijenile maksimalno, sedmogodišnje razdoblje. Upravo zbog straha od Bugara i Rumunja mnoge zemlje, uključujući i Veliku Britaniju, puno opreznije tretiraju Hrvatsku kad je riječ o slobodi kretanja radnika.
– Namjera je ove vlade da prve dvije godine nakon ulaska Hrvatske u EU nastavimo sa sadašnjom praksom. Dakle, Hrvati koji su kvalificirani mogu doći raditi u Veliku Britaniju, ali dodatnih omekšavanja kretanja radnika neće biti u prve dvije godine – rekao je britanski ministar za Europu David Lidington u raspravi u Parlamentu. Podaci pokazuju da je, primjerice, 2011. samo 115 Hrvata dobilo radnu dozvolu u Velikoj Britaniji, što nije velika brojka koja bi pokazivala opasnost za britansko tržište rada, ali vlada u Londonu ima politiku da svakoj budućoj novoj zemlji EU nametne ograničenja koja joj stoje na raspolaganju u slobodi kretanja ljudi.
Inače, u 2011., u kojoj je 115 Hrvata otišlo u Veliku Britaniju, ukupno je iz Hrvatske na rad u inozemstvo otišlo oko 2000 državljana Hrvatske. Polovica njih u Njemačku. Za razliku od Velike Britanije, druga država EU u kojoj je engleski jezik službeni, Irska je odlučila otvoriti svoje tržište rada Hrvatima pod istim, slobodnim uvjetima pod kojima je otvoreno i svim drugim državljanima EU. No, Irci se ne boje da će njihovo tržište rada preplaviti Hrvati.
Gallupovo istraživanje
U Irskoj, prema popisu stanovništva iz 2011., živi 846 Hrvata, a prema podacima irske vlade, samo je 12 radnih dozvola u 2012. izdano hrvatskim državljanima. Pri odlučivanju da ne uvedu nikakva ograničenja za hrvatske radnike nakon 1. srpnja, Irci su se vodili i istraživanjem agencije Gallup iz 2010., prema kojem je samo 0,1 posto punoljetnih hrvatskih građana izjavilo da razmišlja o trajnom preseljenju u inozemstvo u sljedećih 12 mjeseci. Onaj mali broj Hrvata koji su u tom istraživanju izrazili spremnost za odlazak nije navelo Irsku kao željenu destinaciju.
Možda u početku neke od zemalja koje Hrvati percipiraju kao najpoželjnije za život neće odmah omogućiti slobodan dolazak radnika iz Hrvatske, ali s vremenom će to morati dopustiti.
No, ta ograničenja vrijede za zapošljavanje u klasičnom radnom odnosu.
Za sve druge oblike rada, kao što su samostalna djelatnost ili samozapošljavanje te rad u vlastitoj tvrtki, mogućnost uvođenja ograničenja je praktički nikakva. Europska prava i slobode, kao što je pravo poslovnog nastana i pružanja usluga, omogućuju već od 1. srpnja bilo kojem Hrvatu da radi u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji kao registrirani samostalni djelatnik ili vlasnik tvrtke registrirane u tim zemljama. Upravo su taj argument shvatili i Irci kad su odlučili ne ograničiti pravo zapošljavanja Hrvata: "Primjenjivanje ograničenja na zapošljavanje u situaciji kad je moguće raditi kao samostalno zaposlena osoba može samo povećati potencijal neprijavljenog rada."
>> Hrvatska ima europske cijene, ali za trećinu niži standard
