Ministarstvo rada otvorilo je pregovore o promjenama Zakona o radu, a radna verzija uvodi novi oblik otkaza u radni odnos. Riječ je o otkazu zbog financijskih okolnosti koje mogu nastupiti “kad poslodavac nije u mogućnosti isplatiti ugovorenu plaću”.
Obavezna najava otkaza
Poslodavci i sada mogu smanjiti plaću ili otpustiti radnika koji ne prihvati promijenjene uvjete ugovora (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu), a po novome i financijske će okolnosti postati opravdan razlog za redovan otkaz. Radniku koji ne prihvati manju plaću poslodavac će priznati otkazni rok i isplatiti mu otpremninu, ali novo mu zakonsko rješenje omogućuje da na njegovo mjesto dovede radnika koji će raditi za manje.
Poslovno-uvjetovani otkaz kakav sada postoji ne daje tu mogućnost jer on pretpostavlja nestanak radnog mjesta, dok financijski uvjetovani otkaz dopušta zamjenu skupog radnika jeftinijim.
U Ministarstvu rada kažu da u tekstu zakona neće ulaziti u financijske razloge zbog kojih poslodavac ne može isplatiti ugovorenu plaću, ali opravdanost otkaza moći će se osporavati u sudskom postupku. Po novome bi se plaće ugovarale kolektivnim ili individualnim ugovorima s radnicima. Predsjednik SSSH Mladen Novosel kaže da će pristati na varijantu ugovaranja plaće “jedan na jedan” samo ako se potpiše opći nacionalni ugovor s minimumom radničkih prava.
– Ovako bi jedino ograničenje bila minimalna plaća ispod koje poslodavac nikome ne bi smio ponuditi manje, a sve iznad minimalca bilo bi njemu na volju – tumači Novosel.
Ministar Mirando Mrsić i njegova pomoćnica Marina Kasunić-Peris odgovaraju da je njihov prijedlog povoljnije rješenje od propisivanja plaće pravilnikom o radu jer se pravilnici mijenjaju bez znanja radnika. Po novome, otkazni se rok može rastegnuti uz pomoć bolovanja najviše šest mjeseci i kad to vrijeme istekne, radniku prestaje radni odnos, a njegova će se prava regulirati sustavom zdravstvenog osiguranja. Umjesto sudova, suglasnosti za otkaz zaštićenim kategorijama radnika (članovi radničkih vijeća, sindikalni povjerenici) rješavat će se putem obavezne arbitraže, a bit će promjena i u proceduri kolektivnih otkaza. Ukida se obaveza izrade programa zbrinjavanja tehnološkog viška, a umjesto toga, uvodi se obavezna najava otkaza i savjetovanje s radničkim vijećem i službom za zapošljavanje. Od odluke do prvih otkaza mora proći najmanje 30 dana.
Fond za otpremnine
Poslodavcima će se dati veći manevarski prostor pri preraspodjeli radnog vremena koje ostaje 40 sati tjedno (toliko se i plaća), ali s mogućnošću da se, uz najavu, radi dulje ili kraće. Postoji ograničenje da nitko ne može raditi više od 56 sati tjedno, a kad se podvuče crta, ukupni fond sati ne može biti veći od 48 sati tjedno, s time što se sve više od 40 sati mora platiti kao prekovremeni rad. Sindikati su se izjasnili protiv te komplicirane formule jer se boje zloupotreba, a ministar Mrsić kaže da će vratiti inspektore rada u svoj resor, dati im ovlasti slične poreznim inspektorima, uz pravo kažnjavanja i zatvaranja tvrtki.
Otpremnine bi se regulirale posebnim zakonom, stari radnici ostaju u postojećem sustavu otpremnina, a za nove bi se određeni postotak plaće izdvajao u poseban fond. Taj bi se novac mogao podignuti nakon otkaza, uz uvjet da radnik ima najmanje tri uzastopne godine staža.
>>Ne pristane li ubuduće radnik na manju plaću, može dobiti otkaz!
