Pune 34 godine nakon najveće avionske nesreće na ovim prostorima, u kojoj je nad Vrbovcem kod Zagreba, na visini od 10.000 metara, u sudaru jugoslavenskog i britanskog aviona poginulo 176 ljudi, još pravomoćno nije okončan jedan od posljednjih odštetnih zahtjeva protiv Hrvatske zbog pogibije Nijemca. Tužbu koju je davne 1979. podignula njemačka osiguravajuća kuća Innungskrankenkasse Bergisch Gladbach koja je obitelji osiguranika isplatila 3100 tadašnjih njemačkih maraka zagrebački Općinski građanski sud je u ponovljenom sporu odbio jer nisu uspjeli dokazati odgovornost države kao pravne sljednice Jugoslavije za štetu.
Pao proces za kontrolora
Za jednu od najvećih avionskih nesreća, koja se 70-ih ubrajala među četiri najteže u svijetu, odštetni zahtjevi odbijeni su i u drugim parnicama koje su se vodile u Palači pravde. Tog 10. rujna 1976. jugoslavenski avion Inex-Adria krenuo je iz Splita u 9.25 sati prema Kölnu sa 107 zapadnonjemačkih turista, Splićaninom, te pet članova posade. Među njemačkim turistima bio je i Inge Wallenweber. Dok su rodbina i prijatelji putnika u Kölnu čekali povratak najmilijih, malo prije 12 stati iznad Vrbovca avion Inex-Adrije sudario se s britanskim avionom u kojem su bila 54 putnika i devet članova posade. Dva aviona su se sudarila dok su letjela brzinom od 900 kilometara na sat! Svi putnici i članovi posade su poginuli. Bio je to dan kada su, po svjedočenju šokiranih očevidaca, s neba padala tijela muškaraca, žena djece...
– Čuli smo grmljavinu i požurili se na livadu pokupiti sijeno kada je nekoliko metara ispred mene palo tijelo djevojčice. Za njom su padali kovčezi, a malo dalje jedan čovjek – svjedočila je svojedobno za Večernji list Ljuba P.
Iako je na mjesto nesreće upućeno 30 vozila Hitne pomoći, nikome nije bilo spasa. Među putnicima je bio Inge Wallenweber, osiguranik kuće Innungskrankenkasse Bergisch Gladbach koji tužbom od 1979. potražuje 3100 maraka, odnosno 1585 eura s kamatama koje zasigurno danas višestruko premašuju iznos odštete. Nakon nesreće pritvoreno je pet kontrolora leta aerodroma Zagreb, a među njima i kontrolor leta G. T., koji je pravomoćno osuđen u Zagrebu zbog avionske nesreće u travnju 1978. No tu je presudu 1982. srušio Savezni sud i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Ubrzo je tužiteljstvo odustalo od progona kontrolora, pa je Okružni sud 1984. obustavio proces protiv njega. Bez pravomoćno okončanog postupka i osuđujuće kaznene presude svim tužiteljima u ime poginulih putnika bilo je teško dokazivati odgovornost države za nesreću.
Prvi spor dobili 1987.
U konkretnom slučaju presude su donesene, pa ukidane, a Nijemci su prvi put uspjeli dobiti spor 1987. na Okružnom sudu u Zagrebu, no ta je presuda ukinuta. Sutkinja Vanda Štambuk, koja je sada odbila presudu, nije dvojila da bi Hrvatska bila pasivno odgovorna kao jedna od pravnih sljednica SFRJ za “štetu” na svom području. Naime, oba aviona koja su sudjelovala u sudaru vodila je oblasna kontrola leta Zagreb. Ali...
– Tek na temelju neosporno utvrđene odgovornosti države za štetu koju su pretrpjeli nasljednici Ingea Wallenwebera tužitelj ima pravo na regres. O pitanju odgovornosti parnični sud vezan je pravomoćnom kaznenom presudom kojom je optuženik proglašen krivim, a ta odluka ne postoji, pa je sud odgovornost države mogao utvrditi na temelju dokaza provedenih u kaznenom postupku, no to je bilo onemogućeno zbog škartiranja kaznenog spisa (nakon određenog broja godina sudski spisi se škartiraju, uništavaju). Odgovornost države mogla se utvrditi i temeljem dokaza u parničnom sporu, no tužitelj nije dostavio odgovarajuće dokaze u sporu, nego je sudu odgovorio da ostaje kod tužbe i ne stavlja dokazne prijedloge – obrazložila je sutkinja Vanda Štambuk. No, ovom presudom spor nije završen jer je već napisana žalba na presudu.
Obitelji putnika iz avionske nesreće 1976. nisu dobile ni lipe
Za jednu od najvećih avionskih nesreća, koja se 70-ih ubrajala među četiri najteže u svijetu, odštetni zahtjevi odbijeni su i u drugim parnicama koje su se vodile u Palači pravde.
Komentara 3
Kako nepoznatih žrtava? Zar nisu sva tela identifikovana?
@Kurcula: nisu identificirana jer su tijela bila u komadima. Za Nijemce je u Wiesbadenu rađena DNK identifikacija razno raznih ostataka i donekle je uspješno provedena. Za putnike iz BA zrakoplova to nije rađeno tako da su ostatci stavljeni u skupnu grobnicu na Mirogoju. Što se tiče naknade YU je, malo prekasno, shvatila da osudom kontrolora leta preuzima odgovornost za ukupnu štetu nastalu u ovoj nezgodi (ne samo putnici već i avioni i sl.) i brže bolje je oslobodila kontrolora. Ne ulazeći danas u pitanje kaznene odgovornosti vidljivo je kako je tada sve funkcioniralo na temelju premise da \"mora biti netko kriv\" jer je inače država \"nevjerodostojna\" i mora se pokazati da proganja sve \"neprijatelje društva\", \"kriminal\" i \"javašluk\" i slično. Teorija iz \"ONO i DSZ\" a tobožnja \"javnost\" traži krivca. O poremećajima redova letenja radi leta Tita i Causescua iz Ljubljane za Beograd nije, javno, bilo niti riječi.Naime, osim u najvišem koridoru, kada je Tito letio u YU se nije smio na nižim visinama pojaviti niti jedan avion - pa je tako i avion iz Splita kasnio dobra dva sata i vladao je lagani kaos na nebu. Postojalo je i pitanje tehničkog funkcioniranja kontrole (neispravni radari, monitori i sl.) a sve vezano na supruga tadašnje republičke drž. odvjetnise, prioriteta vojnih vojnih i \"državnih\" nad civilnim, dostatne obuke i umora kontrolora (svaki dan je putovao iz Bg u Zagreb) i milijardu drugih stvari. Ne ponovilo se i počivali u miru!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Grob nepoznatih žrtava te nesreće nalazi se na Mirogoju kod križanja polja 114 i 115 ili 128 i 129. Svake godine na Dušni dan tamo pale svijeće.