U akciji specijalnih postrojbi hrvatske policije na Plitvicama, 31. ožujka 1991. godine poginuo je redarstvenik Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata.
Nakon što su hrvatske redarstvene snage slomile oružanu pobunu u Pakracu prvih dana ožujka 1991. godine i vratile policijsku postaju pod hrvatsku nadležnost, 25. ožujka u organizaciji srpskih ekstremista održan je “miting istine” na Plitvicama. Pobunjenici su zahtijevali da Nacionalni park “ Plitvice” ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. Dan kasnije Skupština općine Titova Korenica donijela je nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva NP “Plitvice”.
Srpski teroristi počeli su nakon toga nasilno protjerivati radnike nesrpske nacionalnosti, a oni su odgovorili najavom općeg štrajka. Na područje Plitvica tada je stiglo 50-ak “Martićevih milicajaca” iz Knina, kako bi spriječili najavljeni prosvjed djelatnika poduzeća. Petnaestak naoružanih kninskih milicajaca nasilno je ušlo u upravnu zgradu NP “Plitvice”, kako bi proveli odluku Skupštine općine Titova Korenica o pripojenju poduzeća tzv. SAO Krajini.
Istodobno, u plitvičkom naselju Mukinje srpski ekstremisti bacili su eksploziv na privatnu kuću, a na koranskom mostu podigli su zastave tzv. SAO Krajine i Jugoslavije. Na području Plitvica kninski milicajci i srbočetnički teroristi s područja Titove Korenice, počeli su terorizirati i maltretirati nekoliko desetaka domaćih i stranih gostiju koji su se zatekli na odmoru.
Demokratska hrvatska vlast odlučila je odgovoriti na ovakvo nasilno i terorističko ponašanje srpske manjine. Stoga je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na Veliku subotu, dan prije krvavoga Uskrsa donio odluku: „ Sutra ujutro do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom“
Sama akcija Plitvice izvedena je u dvije faze. U prvoj fazi, malo prije ponoći, prva specijalna postrojba MUP-a RH Antiteroristička jedinica „Lučko“ kao prethodnica morala je zauzeti Koranski most kako bi ga osigurala da pobunjenici ne spriječe ulazak naših snaga na Plitvička jezera. U drugoj fazi u ranim jutarnjim satima glavne snage Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH „Rakitje“ spajaju se s prethodnicom na Koranskom mostu pa zajednički djelujući nastavljaju u smjeru Koranskog mosta i Hotela „Jezero“.
U ranim jutarnjim satima, 31. ožujka, kolonu vozila s hrvatskim specijalcima napali su iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata, srpski odmetnici. Oni su iz okolne šume otvorili paljbu po koloni vozila. Sukob je potrajao nekoliko sati toga prijepodneva. Prema policijskim izvješćima, nakon uspješno provedene akcije, uhićeno je dvadeset i devet ekstremista, a ostatak je u bijegu napustio Plitvička jezera u pravcu Korenice. Protiv njih 18 podnesene su kaznene prijave zbog oružane pobune. Među njima bili su Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara, koji će postati vođe pobunjenih Srba u istočnoj Slavoniji.
Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red tada je, nažalost, poginuo 22-godišnji Josip Jović, a još devet pripadnika Specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, a pucao je prema pošti. Unatoč činjenici da je na sebi imao pancirku jedan od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Iako su kola Hitne pomoći i sanitetski vojni helikopter stigli u trenu, prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović preminuo je na putu do bolnice, te tako postao prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.
>>Obljetnica: \'Krvavi Uskrs\' na Plitvicama 1991. godine
* Podaci o akciji Plitvice preuzeti su iz knjige \"Policija u Domovinskom ratu 1990.-1991.\" u izdanju MUP-a RH
