Andrija Mandić (30) iz Otoka kod Vinkovaca vratio se kući iz zatvora gdje je proveo godinu i pol zbog krađe laptopa poslodavcu u Zagrebu koji mu nije isplatio dvije plaće pa je mislio da će ga tako prisiliti da mu isplati zarađeni novac od kojega žive on i njegova bolesna majka. Za krađu laptopa koji je odmah sutradan predao policiji, osuđen je na godinu dana, ali mu je za vrijeme služenja kazne dodana i kazna od šest mjeseci zbog neke prijašnje krađe u kojoj nije htio odati počinitelje iako je isprva bio osuđen na uvjetnu kaznu. Nakon 29 dana provedenih u Remetincu, premješten je u Požegu gdje je kaznu izdržao do kraja. Poslodavac zbog varanja i zakidanja radnika nije kažnjen ni danom zatvora.
Tužit će državu
– Najteže je biti zatvoren 22 sata u jednom prostoru, jer imali smo pravo samo na dva puta po sat vremena šetnje po krugu. U sobi se jede i spava i moramo trpjeti smrad WC-a koji je u sobi. Sa stražarima nisam imao neugodnosti i bili su prilično korektni, ali među zatvorenicima ima svakakvih ljudi. Išli smo samo u branje jabuka, što se plaća tri kune po satu. Tada je poznanik pobjegao tako što se popeo na drvo i pritajio dok nismo otišli iz voćnjaka, ali brzo su ga pronašli i dodali mu još tri mjeseca – kaže Andrija Mandić dodajući kako ih je mnogo u sobi u skučenu prostoru. Nisu imali pristup teretani niti bavljenju bilo kojim sportom.
– Higijena je na vrlo niskom stupnju, kupanje je utorkom i petkom, ali sam se zbog alergije na prašinu izborio na svakodnevno kupanje, a hrana je očajna – priča Andrija pokazujući dokumente i kutiju s lijekovima i još nekim potrepštinama koju je donio iz zatvora za uspomenu. S njim je u zatvoru bio čovjek koji je prije nekoliko godina na Spomen-dom na Ovčari napisao “Ovo je Srbija” jer je bio ogorčen što je uočio da su ondje zaposleni Srbi, što je procijenio prema govoru.
Andrija će tužiti državu zbog nanošenja duševnih boli, ali i duševne bolesti koju je, tvrdi, dobio u zatvoru.
– Pijem lijekove za živce jer sam zatvoren u sobi 22 sata dnevno obolio kao i mnogi drugi. Jedan si je počeo žiletom rezati vene jer je jednostavno poludio – tvrdi Andrija pokazujući nalaze iz zatvorske bolnice.
Podsjetimo, za Andrijin slučaj javnost je doznala u listopadu 2010. kada je dobio presudu i poziv u zatvor. On je preko oglasa dobio posao u ličilačkoj radionici u Zagrebu koja obavlja radove na građevinama, u čemu je vidio priliku jer je u Njemačkoj izučio ličilački zanat.
– U Zagrebu smo stanovali u baraci blizu zgrade koju smo ličili pa nikada nisam ni bio u upravi tvrtke. Kada sam nakon dva mjeseca rada pitao za plaću, obrecnuo se na mene neka budem strpljiv i sretan što uopće radim. Za sve to vrijeme mi je majka slala novac za život, iako je primala socijalnu pomoć. Odlučio sam uzeti njegov laptop misleći kako će mi prije isplatiti moj novac. Drugi dan ipak sam se uplašio i odlučio računalo odnijeti u policiju, gdje su mi rekli kako vjerojatno neće biti prijave protiv mene jer ga nisam ukrao kako bih se njime okoristio već iz očaja što nisam dobio svoj novac. No nakon nekog vremena odveli su me u pritvor u Remetinec i na raspravi koja je trajala desetak minuta pristao sam na šest mjeseci zatvora, ali se državni odvjetnik žalio pa mi je kazna povišena na godinu dana zatvora – ističe Mandić.
Nikad nije dobio novac
Plaće nikad nije dobio, a o bivšem gazdi nije više ništa čuo, ali vjeruje da i dalje vara ljude predstavljajući se lažnim imenima kao što se i njemu predstavio kao Anto Tomić da bi kasnije doznao da se zove Nikola Bendelja. U telefonskom imeniku Zagreba nismo našli nikoga pod tim imenom.
Heh... jadnik.... Mislio dečko da je pametno ukrasti nešto od lopova u 'pravnoj državi'.... Neka je sretan što uopće ostade živ.