"Drukčiji svijet je moguć", piše na ulazu u Marinaledu, mjesto sa 2700 stanovnika okruženo poljima suncokreta, maslina i paprike na jugu Španjolske. Ondje siromašni kupuju kuće otplaćujući ih sto godina, a kada se pojavi nezaposlenost, stanovnici zauzimaju neobrađenu zemlju bogataša pretvarajući je u polja maslina s kojih teče najkvalitetnije ulje. Od Seville, udaljene 110 kilometara, vozi samo jedan autobus i on je najčešće prazan, no zadnjih dana u njemu je sve više očajnih koji u Marinaledi vide Obećanu zemlju.
"Ljudi vjeruju da je to Hollywood, da ih čeka posao jer ondje ne postoji nezaposlenost", govori vozač dok autobus prolazi pokraj natpisa s bijelom golubicom "Marinaleda u borbi za mir".
Ugasi TV, uključi mozak
Juan Manuel Sánchez Gordillo (64), gradonačelnik kojeg stanovnici biraju već 34 godine, kaže: "Mi smo protiv kapitalizma koji uzima siromašnima da bi dao bogatima. Uspostavili smo solidarno gospodarstvo."
Na zidu njegova ureda, u gradskoj vijećnici, nalazi se slika južnoameričkog revolucionara Che Guevare. I sam Gordillo nosi bradu poput svog idola, a kada je prvi put došao na vlast sa samo 30 godina, izgledao je baš poput njega. I njegove akcije su revolucionarne. Poslije demokratskih izbora 1979., nakon smrti španjolskog diktatora Franca, preimenovao je ulice. Najdužu u mjestu, dugu oko kilometar, nazvao je Avenija slobode. Odande je, pak, siromašne poveo u fizičku borbu za zemlju. "Ljevica je ili borba ili prijevara. Za razliku od onih koji sebe nazivaju socijaldemokratima, a služe bankarima, mi se borimo za seljake i radnike", napominje Gordillo, inače profesor povijesti.
Marinaleda, u kojoj poljoprivrednici čine 85 posto populacije, okružena je velikim privatnim imanjima, dok su seljaci bili bez vlastite zemlje. Tada se javila ideja o okupaciji. "Poljoprivrednik mora raditi", ističe Dolores Tejada Saavedra (51), savjetnica za tržište rada u mjesnoj upravi te članica vladajuće koalicije Ujedinjena ljevica. Prije 28 godina zauzeli su nekorišteno imanje jednog od najvećih španjolskih zemljoposjednika koji je živio u Madridu. Policija ih je izbacila, no uporno su se vraćali 14 godina dok pritisak nije urodio plodom, a država im prepustila 1200 hektara i vlasniku isplatila odštetu. Na osvojenom tlu osnovali su zadrugu za uzgoj povrća koje konzerviraju i prodaju pod svojom markom. Tijekom ljeta, kada nema sadnje, nezaposlenost u Marinaledi premašuje 60 posto, no od rujna do lipnja nezaposleno je dva posto stanovnika, najmanje u Španjolskoj. Pa ipak, ne rade svi u isto vrijeme. Na polju i tvornici organiziraju se grupe od 50 ljudi te naizmjenično rade svakih deset dana. Dnevno zarade 330 kuna, a imaju i zdravstveno osiguranje. "Nije to idealno kako priča vlast. Puno je nezaposlenih", kaže umirovljeni poljoprivrednik Juan (85) napominjući da su traktori i mehanizacija zatvorili radna mjesta. Litra maslinovog ulja koštala je prije pet godina pet, a sada manje od dva eura.
"Dijelimo i dobro i zlo. Kad nema zarade, nastavljamo besplatno raditi", ističe Saavedra. U vijećnici ne prima naknadu, već ovisi o radu na polju. Gradonačelnik također ne prima novac, nego predaje povijest u srednjoj školi nasuprot vijećnici. Zarađuje i kao zastupnik Ujedinjene ljevice u parlamentu Andaluzije u Sevilli.
Svoju kćer, kojoj je dao ime Sloboda (Libertad), nije htio zaposliti. "Sve i da želi, nikada ne bih na to pristala", kaže Libertad (30), nezaposlena učiteljica još radikalnijih stavova od oca. Anarhistica je te vjeruje u samoorganizaciju društva. Libertad dijeli sudbinu drugih pa kada ima posla na polju, ustaje rano i vraća se u sumrak. Posljednjih dana hvata je beznađe. Konkurencija na španjolskom tržištu te uvoz jeftinog inozemnog povrća smanjuju broj radnih sati.
Stanovnici su u znak prosvjeda okupirali Mercadonu, "španjolski Konzum". "Multinacionalke besramno uvoze strane proizvode i bacaju hranu dok ima gladnih", ogorčena je Saavedra. Gradonačelnik je zatim osobno poveo stanovnike u osvajanje nove pustoši. No ovaj put naišli su na tvrd otpor. Zauzeli su, naime, zemlju ministarstva obrane. Gradonačelnik, njegova kći i još 52 stanovnika mogli bi završiti u zatvoru na šest mjeseci te dobiti kaznu od 54.000 kuna.
Ana (36), jedna od optuženih, kaže: "Bojim se. Sama sam sa 14-godišnjim sinom." Pa ipak podržava gradonačelnika baš kao i 73 posto glasača 2011. Sretna je što ima kuću, za koju joj mjesečna rata iznosi 15 eura, a otplata sto godina. Svi koji barem dvije godine žive u Marinaledi mogu sudjelovati u samoizgradnji, tj. lokalna vlast im besplatno da zemljište, a od regionalne vlasti Andaluzije kupe materijal za gradnju koji otplaćuju 15 eura mjesečno. Većina je prošla tečaj gradnje, a tko ne zna graditi ili radi drugi posao, dodatno plaća u fond iz kojeg mu Marinaleda nalazi građevinara.
"Nitko nije bez krova nad glavom. Ovo je najpravedniji sustav na svijetu te postoji samo kod nas", kaže Edurado Valderrama Pozguera (60), zadužen za radove. Od 850 kuća, 225 ih je ovako izgrađeno, uključujući i gradonačelnikovu. Sve su iste veličine, 70 m² s dvorištem od 80 m².
"Zatrpan sam pozivima iz Španjolske i inozemstva", ističe Pozguera. No nastambe vrijedne 18.000 eura zabranjeno je prodavati 12 godina. Mjesto ima crkvu, kafiće, dva nogometna stadiona, teniski teren, park te dvije banke. "Ma to su male poslovnice, njih ne diramo. Bude li potrebno, okupirat ćemo velike banke poput Santandera u Sevilli", kaže Saavedra. Uz Ulicu Che Guevarre prolazi kombi pozivajući na volontiranje. Tijekom "crvenih nedjelja" uređuje se mjesto, boje ograde... Svake godine imaju koncert solidarnosti, a ove su podržali Palestinu. Atrakcija u Marinaledi je otvoreni bazen. Popodne, kada temperature iznose 45 stupnjeva, brojni mještani se kupaju, a ostali spavaju. Pretplata za tri mjeseca, koliko je otvoren bazen, iznosi samo tri eura.
Marinaleda dobiva manje novca od regionalne vlasti pa joj je u posljednje tri godine proračun pao s pet na dva milijuna eura. Zbog toga je zaustavljena gradnja prvog hostela. "Da, to je neodrživo sada kada je kriza u Španjolskoj srezala proračun", priznaje Pozguera. Budući da nema smještajnih kapaciteta, gosti mogu besplatno spavati u sportskoj dvorani, na strunjači, ako nemaju vreću za spavanje. Ključeve drži emigrant iz Malija Musa (28) koji već tri godine živi u svlačionici. Ondje sanja o povratku u Afriku, drukčiju nego što je danas. "Kad zaradim novac, platit ću nekome da obrazuje djecu u Maliju, da poduka bude na našem jeziku, a ne francuskom, da se razvijemo i prestanemo sramiti", kaže.
U dvorani je dvoje kolumbijskih disidenata koji žele prekopirati primjer Marinalede. "Nejednakost u Kolumbiji je neodrživa, seljacima je nužna vlastita zemlja", kaže Marco Reinerio Montealegre, vođa sindikata daleko od južnoameričke države. Pokušali su ga ubiti, no nije bio doma kada je upala naoružana skupina s maskama na licu, tvrdi. Posljednjih dana Kolumbijom plamte prosvjedi poljoprivrednika. Na glavnoj ulici Marinalede ističu se grafiti: "Ugasi TV, uključi mozak", "Nezaposlenost me podiže", "Socijalni rat protiv kapitala" s bombom na kojoj je karta svijeta... No gradonačelnik Gordillo, rastavljeni otac dvoje djece, posustaje u borbi. Nedavno je obolio od depresije, a nitko ne zna uzrok. Sve je rjeđe u uredu pa se zabrinuti prolaznici raspituju kod kćeri. Ovo mu je posljednji mandat, nakon čega će budućnost Marinalede biti neizvjesna.
Policija – što je to
Mladi u mjestu, pak, kažu: "Pustite politiku, želimo tulume i slobodu." Njihov pojam slobode drukčiji je od onog njihovih roditelja. Budući da u mjestu nema policije, već ponekad prođe kontrola iz susjednog sela, dio ih se financira prodajom marihuane. I bez nje žive dobro jer imaju jeftine stanove, a kako zarađuju na polju, tek se rijetki odlučuju za odlazak na studij. Marinaleda je jedino mjesto u Španjolskoj koje mladi ne napuštaju.
"Nekada je nedaća stvarala svijest. Danas su nam za to potrebni studenti ", ističe Saavedra. Vjeruje da će odlaskom Gordilla nastaviti istim putem: "Nikada više nećemo imati istog gradonačelnika, ali i Che je bio samo jedan, neponovljiv. No Marinaleda je dnevna borba." Oporba tvrdi da je "vrijeme da se diktator makne". Od 11 vijećnika 9 ih je iz Ujedinjene ljevice, a dva oporbena iz socijalističke su stranke PSOE. "Kupuje ljude jeftinim stanovima i zemljom te manipulira brojevima", tvrde dva socijalista. Oduzimanje privatnog zemljišta, okupacija banaka i trgovina te davanje prednosti domaćim ljudima prilikom zapošljavanja i stanovanja suprotni su zakonima Europske unije. "Nije nas briga. EU štiti bogatu buržoaziju, a mi slabe i siromašne", naglašava Saavedra.
Sam Gordillo u svom domu napominje: "Nije lako pretvoriti snove u stvarnost, no moguće je. Moguće je ako vjeruješ." Na ulazu u njegovo dvorište stoji natpis: "U našoj borbi s nama je duh Che Guevare". Sa sjajem u očima pokazuje na grb Marinalede na kojem piše: "Utopija prema miru". "Svijetu želimo poručiti da utopija, nešto naizgled nestvarno, može postati prekrasna stvarnost", ističe.
>> Nacija beskućnika: Svakih 15 minuta jednu obitelj isele na ulicu
