Potpredsjednik Vlade, i to baš prvi među pet (valjda) jednakih potpredsjednika, pohvalio je visoku moralnost tajnika svoje političke stranke koji je sam od njega zahtijevao da ga razriješi članstva nadzornog odbora strateški važnog javnog poduzeća. Dan prije navedeni se dužnosnik filozofski zapitao što je to moralnost i tko je uopće može ocijeniti u ovoj grešnoj zemlji te pri imenovanjima lučiti dobro od zla.
Razlog što je promijenio mišljenje bila je velika buka koja su digli mediji zbog toga što je novoimenovani nadzornik osuđen na zatvorsku kaznu zbog imovinskog kaznenog djela. Presuda je, upozorava prvi potpredsjednik, nepravomoćna pa se primjenjuje pretpostavka nevinosti: svatko je nedužan dok mu se krivnja ne dokaže pravomoćnom sudskom presudom.
Nepriznavanje suda folklor
Prvostupanjsku sudsku odluku proglasio je političkim procesom, izrazio uvjerenje da se ona ne može održati te odlučno istaknuo kako “mi (valjda stranka, a ne Vlada”) stojimo iza nepravomoćno osuđenog”. Izrazu stranačke solidarnosti pridružila se bezrezervno i ministrica vanjskih i europskih poslova. Takva je stranačka lojalnost nepoznata i u ovoj zemlji gdje su se izjave o nepriznavanju sudova i njihovih odluka pomalo već uobičajile. Kada je slavni mladi osuđenik na bombaškom procesu, prije 80-ak godina, izjavio kako “priznaje samo sud svoje Partije”, njegova Partija nije tom prilikom izdala priopćenje kako “potpuno stoji iza njega”. Da je netko iz vodstva uopće došao na takvu ideju, sigurno bi se poslije saznalo s obzirom na uspješnost političke karijere mladog bombaša. Stranka prvog potpredsjednika odlučno stoji iza svojih članova koje smatra nevinim “jer nisu pravomoćno osuđeni” pa ih stoga smatra podobnim za obavljanje najodgovornijih nadzornih funkcija u strateški važnim poduzećima.
Sudačka je udruga, preko svog predsjednika, ponovno bila prisiljena ogorčeno upozoriti na nedopustivo miješanje izvršne vlasti u sudsku funkciju. Imenovanje je povučeno, šteta učinjena, Ustav i zakon ignorirani. Pokazalo se da za dio vladajućih stranačka podobnost, nekada se to nazivalo “partijnost”, ostaje najvažniji kriterij. Nije to ni čudo u zemlji u kojoj je teško kazati što je moralno. Problem je što teško postaje kazati i što je Ustavom i zakonom zabranjeno.
Ovakve slučajevi ukazuju na pravo funkcioniranje sustava. Nadzorno vijeće dotične tvrtke prema zakonu ne imenuje ministar, nego agencija koju zakon određuje kao “samostalnu, neovisnu i neprofitnu javnu ustanovu”. Očigledno, ta ustanova nije ni samostalna, a niti neovisna o Vladi, ministrima i međustranačkoj podjeli plijena. Ministri se čak i na javnoj sjednici Vlade nadmeću tko će nadzirati koju od “nezavisnih i neovisnih ustanova”. Riječ je o golemim sredstvima kojima raspolažu formalno neovisne ustanove, a čije funkcioniranje nema veze sa zakonom.
Prvi potpredsjednik, pozivajući se na ustavno načelo o presumpciji nevinosti svoga stranačkog druga i dužnosnika, zanemario je ustavno načelo nezavisnosti pravosuđa, prema kojem se nitko, a najmanje izvršna vlast ne smije miješati u sudbenu funkciju. Načelo je povijesno nastalo zbog zaštite sudaca od zbiljske vlasti, koja se prikriva nazivom “izvršna”. Izvršna je vlast prava vlast i zbog toga joj se ne smije dopustiti da izvršava sve što joj padne na pamet. Ona se mora kretati u okvirima Ustava, zakona i europskog i međunarodnog prava.
Vrag nije u detalju
Javnost se požalila što je prvi potpredsjednik navodno bahat. Problem nije bonton niti filozofija morala. Blagi i kontemplativni karakteri ne primaju se teškog posla za koji se sadašnji prvi potpredsjednik borio godinama i kojeg je kratko, ali intenzivno obavljao u vladi koja je samu sebe također nazivala “vladom novog smjera”.
Neka svi ministri pokažu svoju tvrdoću, nepopustljivost i teške karaktere. Cijenu će platiti u ispitivanjima javnog mnijenja, a odgovaraju ionako samo svojim strankama. Ali dužni su držati se zakona i poštovati Ustav. Problem je što je malo svijesti o tome pokazano u javnosti. Zakonitost je glavni problem ove zemlje, kao i njezine nove Vlade koja je obećala uvesti red. To je uvjet nezavisnosti svih institucija koje zakoni nazivaju nezavisnim.
Ovdje vrag nije u detalju, što bi rekao premijer (što znači “prvi”, ali ne među jednakima).
profiterska stranka