Istanbul je njegov grad s kojim ima dubok i intiman odnos. Napisao je knjigu u kojoj je upravo Istanbul glavni lik i za koju je dobio Nobelovu nagradu. Turski književnik Orhan Pamuk nije mogao a da ne progovori o onome što se posljednjih tjedan dana događa na istanbulskom trgu Taksim koji za njega, ali i za, kako kaže, sve stanovnike toga grada ima vrlo duboku simboličku i emocionalnu vrijednost.
\"Živim u ovome gradu više od šezdeset godina i ne mogu ni zamisliti da postoji neki njegov stanovnik koji nema barem jedno sjećanje vezano uz Taksim\", piše Pamuk u svome članku u The New Yorkeru, koji je napisao kako bi ljudi diljem svijet shvatili što Istanbulu znači Taksim i zašto ga njegovi stanovnici brane čak i pod cijenu smrti.
Taksim kao stablo kestena
Kako bi svjetska javnost shvatila o čemu je riječ, prepričao je jednu epizodu iz svoje knjige \"Istanbul\". Ispred njegove zgrade 1957. godine gradske vlasti imale su namjeru posjeći pedeset godina staro stablo kestena iako se i njegova obitelj, ali i cijelo susjedstvo, tome protivila.
\"Kada je došlo vrijeme za sječu, moja je obitelj danonoćno stražarila uz stablo kako bi ga zaštitili. Stablo smo spasili, ali smo također stvorili i obiteljsko sjećanje kojemu se uvijek rado vraćamo i koje nas uvijek nanovo povezuje. U ovome trenutku trg Taksim za Istanbul i njegove stanovnike postao je jedno takvo stablo kestena\", piše Pamuk koji prebire svoja vlastita sjećanja na Taksim, događaje u kojima je na njemu sudjelovao, sadržaje koji su se na njemu smjenjivali i raznorodne grupe prosvjednika koje su se na njemu okupljale.
\"Tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća to je bila pozornica za prvomajske proslave koje su organizirali ljevičarski sindikati, a na koje sam i ja dolazio. Godine 1977. tu su na prosvjedima poginule 42 osobe. U mladosti, s radoznalošću i zadovoljstvom, promatrao sam kako na Taksimu prosvjeduju desničari i ljevičari, nacionalisti, konzervativci, socijalisti i socijalni demokrati. Ove godine vlada je zabranila prvomajsku proslavu na Taksimu\", naglašava Orhan Pamuk.
Taksim je za njega mjesto koje je kolijevka sjećanja i uspomena milijuna ljudi, a vladi zamjera što je bezobzirno htjela devastirati to mjesto, a da prije toga nije ni pitala stanovnike Istanbula što oni o tome misle.
\"Ovo je bila teška pogreška Erdoğanove vlade. Upravo ovaj potez jasno pokazuje da se vlada okrenula autoritarnoj vladavini\", kritizira Pamuk, koji je sretan što su njegovi sugrađani pokazali da nikome neće dopustiti da uništi njihove uspomene.
Iako sam Pamuk u brojnim intervjuima tvrdi da je isključivo pisac i da ga nimalo ne zanima politika, on je ipak u nekoliko navrata otvoreno govorio o problemima u turskom društvu. Tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća zauzeo se za rješavanje kurdskog problema, a njegova izjava iz 2005., da je u Turskoj ubijeno milijun Armenaca i 30 tisuća Kurda, za posljedicu je imala kazneni progon. I to pod optužbom za vrijeđanje turskih nacionalnih osjećaja. Pamuk je tada kazao da je to izjavio isključivo kako bi obranio pravo na slobodu govora, a ne da svrati pozornost na masakre.
Spaljivali njegove knjige
Reakcije u Turskoj tada su bile oprečne – uz one koji su čvrsto bili na njegovoj strani, bilo je i onih koji su protiv njega organizirali prosvjede na kojima su spaljivali njegove knjige. Žestoko je reagirala i međunarodna zajednica, koja je od Turske tražila da se hitno obustavi proces protiv Pamuka, ali i njegovi kolege pisci iz cijeloga svijeta.
Početkom 2006. optužbe su odbačene, no zbog brojnih prijetnji smrću na neko je vrijeme napustio zemlju. Dvije godine kasnije, u online anketi britanskoga Prospect Magazinea i američkoga magazina Foreign Policy, čitatelji su svojim glasovima odlučili da je upravo Orhan Pamuk četvrti na popisu od stotinu najutjecajnijih intelektualaca svijeta.
>>Ova je fotografija dokaz okrutnosti turske policije!
