– Mama i tata su me izbacivali iz kuće, cijele sam noći morala provoditi na dvorištu. Bila sam bosa, bez rublja i čarapa, u kratkoj odjeći, čak i po kiši i snijegu. Stajala bih do jutra uz kuću i plakala – započinje potresnu ispovijest 20-godišnja djevojka. Obara glavu, gleda u pod, glas joj je tih. Od roditelja iz pakla otišla je prije šest mjeseci i spas potražila u sigurnoj kući u Slavoniji.
– Zapravo, otjerali su me – nastavlja djevojka.
>> Batine, prijetnje i zlostavljanja su dječja stvarnost
Spala na 41 kilogram
Tortura je počela kada je krenula u srednju školu.
– Smetala sam im jer nisu imali novca. Nisu me mogli smisliti. Htjeli su da se udam i odem – otkriva.
Školovala se u drugom gradu, gdje je bila smještena u učeničkom domu. Vikendi i praznici u obitelji bili su joj noćna mora.
– Nisam smjela ni taknuti kruh sa stola, niti bilo što drugo. Nisam imala pravo ni otvoriti hladnjak – navodi. Postajala je sve mršavija. Sa 20 godina spala je na 41 kilogram. Zabranjivali su joj čak i da uzima jabuke iz voćnjaka u dvorištu.
– Kada po dva-tri dana ne bih ništa jela, znala sam uzeti voćku da si malo olakšam glad. Tata bi poludio kada bi to saznao, tukao bi me, derao se – opisuje nesretna djevojka.
Čekali bi, dodaje, da narastu mlade koprive pa bi ih iščupali i njima bi je žarili od glave do pete.
Zbog pothranjenosti i iznemoglosti deset mjeseci izostajala joj je mjesečnica.
– Nisu mi davali ni novac za osobnu higijenu. Sramota je to možda reći, ali snalazila sam se kako sam znala – saginje glavu i zastaje.
Otac joj je umirovljenik, a majka nezaposlena. Ne samo da joj nisu davali novac ni za hranu nego bi ga, kaže nam, čak i uzimali od nje. U đačkom je domu, naime, dobivala stotinu kuna džeparca mjesečno pa bi si znala nešto uštedjeti.
– Tata je tražio novac za cigarete, poludi ako nema za njih – govori.
Uz nju, roditelji joj imaju još šestero djece. Sličnu je sudbinu proživljavala još jedna sestra, godinu dana starija.
– Nas smo dvije spavale na istom madracu. Odjeću smo držale u starom hladnjaku u ljetnoj kuhinji. Nije bilo grijanja u toj prostoriji, a morale smo tamo nekada i prespavati – prisjeća se. Pidžama i pokrivač bili su im nepoznanice.
Kada bi im dolazili gosti, tvrdi, zaključavali bi njih dvije u sobu ili u šupu.
Sestra do danas nije smogla hrabrosti napustiti roditeljski prag. Kada im je policija proljetos pokucala na vrata, potvrdila je sve što im je prije ispričala naša sugovornica. No zanijekala je da je i ona žrtva bezdušne torture vlastitih roditelja.
– Kost je i koža! – opisuje ta 20-godišnjakinja svoju stariju sestru.
Nije se imala, objašnjava nam, kamo skloniti. Prijatelja nema, a rodbinu iz Bosne i ne poznaje. Otac joj je proljetos rekao neka ide u Centar za socijalnu skrb ili u ludnicu, bilo gdje, samo da je se riješi.
Uplakana i u tankoj majici, a još je bilo hladno, pokucala je na vrata Centra.
– Rekli su da će mi pomoći. Ispričala sam sve prvo njima, a kasnije i policiji i liječniku – navodi.
Smjestili su je u sigurnu kuću, gdje su sklonište našle i druge žrtve obiteljskog nasilja, žene i djeca. Redovno je jela i udebljala se 14 kilograma za samo pola godine – sa zastrašujućih 41 došla je na 55.
Opskrbili su je odjećom, a željela je imati i ljubičastu deku, u tonu sa sobom u kojoj se smjestila.
– Još nisam baš dobro, ali ide. Bolje mi je tu, imam što jesti, u toplome sam, zahvalna sam – kaže nam djevojka, dok joj se stidljivi i bojažljivi osmijeh razvlači licem.
Život za nju nije stao. Oporavak će biti dug i bolan. Teško joj je pomiriti se s time da je vlastita obitelj ne želi. A ne može naći objašnjenje zašto je tome tako.
Jedini kontakt na fejsu
Puna je planova. Uštedjela si je nešto novca za novi život. Nada se da će joj i društvo pružiti ruku kako bi što sigurnije zakoračila u novo sutra, kada iziđe iz sigurne kuće. Na toj adresi, inače, može ostati do godinu dana. Pomoćna je kuharica po struci pa se nada da će uspjeti naći i posao.
– Nisam još kontaktirala s roditeljima, rekli su mi da me ne žele ni čuti ni vidjeti – završava bolnu ispovijest.
Kada je već otišla od kuće, i nakon što je njezinim roditeljima policija ispisala kaznenu prijavu, majka joj je poslala zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Bio je to njezin jedini kontakt s odbačenom kćeri.
...Bože dragi,na što se ovaj svijet sveo...majka ne pomiluje kćer po kosi i dadne joj jesti,ali joj šalje zahtjev za prijateljstvo na fejsu... ...obitelj u teškom siromaštvu,ali imaju komp i plaćaju Mudriniću... ...droga,seks i internet...