Katar će ove godine pokrenuti velika ronilačka istraživanja kako bi se dokazalo je li doista na mjestu današnjeg Perzijskog zaljeva prije nekoliko tisuća godina bila suha ravnica po kojoj su pastiri napasali svoju stoku. Mitske ravnice Katara potopljene su za posljednjeg globalnog zatopljenja i samo su jedno od niza područja na kojima su u prošlosti živjeli ljudi, a danas se nalaze desecima metara pod morem. Na cijelom nizu lokaliteta, od Sjevernog, preko Crnog mora do obala pokraj Cape Towna, ribarski brodovi u svojim mrežama zatječu stare strelice, koplja, ali i fosilizirane ostatke životinja i nekadašnjih ljudi.
Atlantida je svakako najpoznatiji i u legendama dobro poznati potopljeni svijet, no u stvarnosti cijeli je niz naselja nekad doista postojao diljem planeta na područjima na kojima se danas prostiru mora i oceani. Možda je najčudnije, a opet znanstveno najlakše dokazivo, postojanje ljudskih naselja na mjestu današnjeg Sjevernog mora između Velike Britanije, Nizozemske i Danske. Najveća dubina mora na tom području samo je stotinjak metara, dok u plitkim dijelovima Dogger banka dubina nije veća od 13 metara pa se na relativno malim dubinama lako pronalaze ostaci nekadašnjih civilizacija.
>> U Čečeniji pronašli jaja dinosaura stara 60 milijuna godina
>> FOTO Kopao septičku pa iskopao kosti i zube vunastog mamuta
Tsunami potopio selo
– U vrijeme posljednjeg ledenog doba sjeverna polovica Europe, od Sjevernog pola sve do današnje Njemačke, bila je pokrivena ledom debelim i do 4 kilometra, a razina mora bila je 120 metara niža nego danas pa je cijelo današnje more istočno od Britanije u to vrijeme bilo kopno – kaže povjesničar Petar Bašić.
Koliko su velika ta prostranstva bila, najbolje govori podatak da se njemačka rijeka Rajna ulijevala u Atlantik negdje na području današnje Škotske. Područje je bilo bogato divljači, pa je i naseljenost ovog današnjeg dna Sjevernog mora u to vrijeme bila izuzetno gusta. Razina vode počela se dizati topljenjem leda, a poplavljivanje je trajalo stotinjak godina. Ribarske mreže na tom području redovito s dna izvlače fosilizirane grane drveća, ostatke divljih životinja, a nekoliko puta izvučeno je i kameno oruđe i oružje.
Nije ovo bila jedina “Atlantida” u povijesti ljudskog roda. Ispred obale Izraela na dubini od nekoliko desetaka metara ispod razine Sredozemnog mora nalazi se selo Atlkit Yam, koje je nagli tsunami potopio prije 8500 godina. Ne samo da se na ovom lokalitetu nalaze potopljene kamene kuće, već je tu i groblje sa 65 pokopanih seljana koje danas predstavlja atrakciju za ronioce. Ni samo Sredozemlje nije oduvijek bilo more. Područje Mediterana prije 5,3 milijuna godina bilo je potpuno isušeno u takozvanoj Mesinskoj krizi saliniteta. Umjesto mora, tu se nalazila 4 kilometra duboka suha dolina na čijem su dnu temperature bile i 80 stupnjeva, dok su vjetrovi puhali brzinom i do 400 kilometara na sat. Tada je polako, pomicanjem tektonskih ploča ili možda iznenadnim potresom, Atlantik probio Gibraltarska vrata i vodopadom koji je, procjenjuje se, bio oko milijun puta veći od slapova Nijagare, počeo puniti Sredozemno more. Protok je bio oko tisuću puta veći od protoka rijeke Amazone, a more se punilo pune dvije godine. Ipak, zbog uvjeta koji su vladali u suhoj dolini tamo nije bilo ljudi ili naseobina.
Potopljeni prapovijesni svjetovi nisu pronađeni samo na području Europe. Pokraj japanske Okinawe u moru je pronađeno neidentificirano naselje s gradskim zidinama dugačkim stotinama metara. U Kirgistanu je kod jezera Issyk Kul 2007. otkrivena nepoznata civilizacija jer su iz voda jezera izvađeni artefakti vrhunske umjetničke vrijednosti, a otkrivene su i do 500 metara dugačke kamene strukture. Prema izgledu posuda i drugih pokretnina te materijalu, bakru i bronci, od kojih su ovi predmeti izrađeni, vjeruje se da je na današnjem dnu jezera bio smješten cijeli grad, i to prije 2500 godina. Jezero Issyk Kul s blagom slanom vodom, inače jedno od najvećih jezera na svijetu, nikada se ne smrzava, a poznato je kako se u njega slijeva slatka voda nastala topljenjem snijega s obližnjih planina. Površina jezera neprestano raste, od srednjega vijeka razina je narasla za desetak metara pa nije čudno što su ovakva nalazišta locirana upravo na njegovu dnu.
Bogati se preselili
Ipak, najspektakularniji je svakako slučaj današnjeg Crnog mora. Pretpostavlja se da je ono napunjeno tek oko 5600 godina prije Krista, i to kroz današnje tjesnace Bospor i Dardaneli. Prema teorijama, u to je vrijeme Crno more bilo veliko jezero u koje se slijevao niz rijeka, uključujući i današnji Dnjepar i Don. Jezero nije bilo povezano s morem pa se prirodna razina vode isparavanjem održavala na stalnoj razini. Klima je bila topla, zemlja ravna i plodna, pa se većina tadašnjih prvih zemljoradnika nastanila uz obale jezera osnivajući brojna naselja, pa čak i gradove.
– Ova oaza plodnosti i blagostanja činila se ljudima kao raj na zemlji, a nitko nije slutio da razina Sredozemnog mora, čija je prirodna brana u to vrijeme bio Bospor, neprestano raste. Razina Sredozemlja rasla je gotovo tisuću godina, ali posljednji metar porasta doveo je do katastrofe. Brana je u jednom trenutku prelivena, možda čak i zbog potresa, a bujice su počele natapati taj golemi prostor – kaže povjesničar Bašić.
Prema procjenama povjesničara, cijela je površina današnjeg Crnog mora napunjena za stotinjak dana, i to bujicom koja je nosila 40 kubnih kilometara vode na dan. Žrtve vjerojatno nisu bile brojne jer je voda napredovala desetak dužnih metara dnevno i rasla za maksimalno metar u dubinu tijekom svaka 24 sata. Bogati narodi s nekad bogate zemlje raselili su se prema Panonskoj nizini i Anadoliji te prema današnjoj Ukrajini. Te su izbjeglice proširile priču o raju na zemlji koji je progutala poplava pa se smatra da je upravo ovaj događaj bio i povod za biblijsku priču o poplavama mitskih razmjera.
Ovo se nije događalo samo na području Crnog ili Sjevernog mora. Postoje znanstvene osnove za tvrdnje da su i sjevernim Jadranom svojedobno hodali i ljudi i mamuti. Naime, Jadransko je more vrlo plitko, a sjeverno od crte povučene između Zadra i Ancone nigdje nije dublje od stotinjak metara. Prema Kvarneru dubina se spušta na samo tridesetak metara ispod razine mora pa imaju osnove tvrdnje da je prije desetak tisuća godina na tom prostoru bila ravnica. Prema tvrdnjama znanstvenika, u to se vrijeme rijeka Po ulijevala u more negdje ispred Zadra, oko 250 kilometara južnije nego što je njezino današnje ušće.
Danas je poznato da se razina mora i oceana ,u zadnih 22,000 godina, povecala 2x za 15 metara u 24 sata. Tada je pukao ledeni zid na ogromnim jezerima u trokilometarskom ledenom pokrivacu. Zamislite taj tsunami.