Dok je u Hrvatskoj izazov postati i još više opstati kao mali ili srednji poduzetnik, u Europskoj uniji mala i srednja poduzeća zapravo predstavljaju osnovu ekonomije. Njihov se rad potiče, a države članice čine sve da bi unaprijedile njihov pristup javnoj nabavi i stimulirale njihove potencijale u području inovacija te podržale njihov rast i razvoj.
I premda sve upozorava na pozitivan trend kada su mala i srednja poduzeća u pitanju, izvještaji EU zapravo govore i o problemima s kojima se ona suočavaju, a odnose se na nedostatak informacija, neznanje o natječajnim procedurama, kratko vrijeme koje je ostavljeno da bi se pripremio prijedlog, troškove izrade prijedloga, velika administrativna opterećenja, financijske garancije koje su potrebne kako bi uopće određeno poduzeće moglo sudjelovati na natječaju, favoriziranje lokalnih i nacionalnih kompanija te probleme s pronalaženjem partnera u inozemstvu.
Kako se datum ulaska Republike Hrvatske u EU približava, nameće se i pitanje kako će se naša mala i srednja poduzeća nositi sa svim ovim problemima i kako će se na tom tržištu snaći, hoće li i u kojoj će mjeri zapravo biti konkurentna cijenom i kvalitetom svojih roba i usluga.
Dobar poslovni pristup izuzetno je važan jer u okviru Unije govorimo o tržištu javne nabave koje vrijedi 1/6 ukupnog BDP-a Unije. Znatan dio tih sredstava povlače upravo mala i srednja poduzeća. Kako bi potakla dobra iskustava malih i srednjih poduzeća i razmjenu iskustava s drugim poduzećima, Europska komisija već dugi niz godina potiče razmjenu najboljih praksi. U tom smislu usvojene su i Europska povelja o malim poduzećima (European Charter for Small Businesses) te Europski akcijski plan za mala poduzeća (Small Business Act for Europe) koji svojim obavezama koje su preuzele zemlje članice, načelima i savjetima te bazom dobrih praksi (datebase of good practies) žele pružiti smjernice i pomoć malim i srednjim poduzetnicima.
Po definiciji dobra praksa je ona praksa koja donosi bolji pristup i daje bolji odgovor na određeno pitanje, koja je učinkovitija od svega onog što je do tada bilo postignuto s time u vezi i koja se može lako provesti u bilo kojem kontekstu. Dobra praksa je i inspirativna jer inspirira druge da krenu istim putem.
Kako bi još više potakla razmjenu dobrih ideja i dobrih praksi Europska komisija je s tim ciljem i pokrenula nagradu za europsko poduzetništvo )European Enterprise Awards) kojom nagrađuje izvrsnost u promoviranju malih i srednjih poduzeća i poduzetništvo u cjelini, posebno na regionalnom i na lokalnom nivou. Nagrada se daje za inovacije i uspjeh javnih tijela i javno-privatnih partnerstava u promoviranju poduzetništva na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. U šest godina, otkada je nagrada ustanovljena, više od 2000 projekta natjecalo se za ovu prestižnu nagradu. Ti su projekti potakli osnivanje 10.000 novih firmi, više od 70.000 novih poslova i sačuvali preko 30.000 radnih mjesta. Nagrada se dodjeljuje u pet kategorija − za promoviranje poduzetničkog duha, za investiranje u vještine, za unapređenje biznis okruženja, za podršku internacionalizaciji biznisa i za odgovorno i inkluzivno poduzetništvo.
U bazi podataka za 2011. godinu nalaze se i projekti zemalja istočnog Balkana, Rumunjske i Bugarske koje su u EU ušle 2007 godine. Tako je u 2011. godini najboljom praksom proglašen višegodišnji projekt koji je provodila općina Plovdiv u Bugarskoj u suradnji s Fakultetom ekonomije i administracije, Centrom za znanost i obrazovanje te lokalnom radiopostajom. U osnovi, projekt je poticao mlade ljude, nezaposlene te pripadnike etničkih manjina u dobi od 18 do 33 godina da se svojim poslovnim idejama natječu za bespovratna sredstva u pokretanju biznisa.
Fakultet je pružao partnerstvo u razvoju ideja, Centar za znanost i obrazovanje besplatan tečaj jezika, a radiopostaja 50 besplatnih reklama. U Rumunjskoj je u 2009. godini najboljim projektom proglašen projekt Ministarstva financija koji je podržavao razvoj malih i srednjih poduzeća kroz reinvestiranje profita. Ovim projektom poduzeća su dobivala potporu u iznosu od 25% profita koji su potrošili na strojeve koji su im bili potrebni u radu, a maksimalni iznos bespovratne pomoći iznosio je 23.000 eura. Od samih poduzetnika zahtijevalo se da nastave investirati u svoj biznis u sljedeće tri godine. Na taj način Vlada je sredstvima EU htjela potaknuti modernizaciju proizvodnje u malim i srednjim poduzećima, a time i veću efikasnost proizvodnje te osigurati veću konkurentnost svojim malim i srednjim poduzećima.
Vidimo poticaj na jadranu, ......... naši ribari skapavaju a talijani se gozbe u našem dijelu jadrana .............