Nova struja u interpretaciji ne treba ni pretjerivat. Nije baš da su nam u kulturu donijeli tulipane ili alhambrijsku opčinjenost pitomim vodotocima u vrtovima.U našim epovima i legendama (nespomenuti u članku), ostali su utisnuti njihova okrutnost i naše nepovjerenje, strah i užasnutost. Strah i panika među našima mora da su se mogli rezati nožem kad je Šibenčani za samo 58 dana u VIII-X 1646. sagrade Tvrđavu sv. Ivana (a RH danas Baniju?), dok se njih 7.000 paralelno mjesec dana borilo s 25.000-30.000 Turaka i izvojevalo pobjedu, s ogromnih gubicima turske strane. Gradnja utvrda oko (sedam Kaštela kod Splita) ili uz naselja (Đurđevac), utvrđenih ljetnikovaca (Tvrdalj Petra Hektorovića, Stari Grad na Hvaru), čak crkava-tvrđava (Sv. Marije od Milosrđa,Vrboska,Hvar) zasigurno je financijski iscrpljivala lokalni živalj. Živalj se, u dugotrajnoj užasnutosti, s kopna sklanjao na otoke (cijela zajednica poljičkih glagoljaša uz gotovo nepristupačno stijenje na Braču sagradila crkvu i dvokatnice koje tvore Pustinju Blaca, po mnogo čemu dragulj naše kulture).U prilog novotrendovskoj interpretaciji Turcima se može ubrojiti izdavanje sultanskih povelja (fermana) franjevačkom samostanu Visovac, na Krki (ironije li-koji su tamo pobjegli upravo pred najezdom Turaka u Mletačku Dalmaciju). U jednoj od njih sultan upozorava putnike-namjernike da se za odsjedanja na konaku u samostanu prema redovnicima imaju odnositi primjereno, jer su oni i samostan pod njegovom izravnom zaštitom (!).

Već sam se uplašio da smo na Turke zaboravili...

A to su ovi dotepli Vlahi, vekšinum pravoslavni, na Slovenski strani su ostali išče i zaderžali svoja srbska imena. Sam pri nas se prave vekšem Hrvatom od Hrvata!