Današnji izravni prijenos zasjedanja Sabora pratili smo s nemalim strahom. Poučeni gorkim iskustvom još iz srpnja ove godine bojali smo se da će g. predsjednik Josip Leko iskoristiti svaku od 126 prilika da kaže kako amandman (ni)je dobio „potrebitu“ većinu.
Hrvatski Sabor danas je glasovao o potrebnoj većini za 126 predloženih izmjena ili dopuna proračuna za iduću godinu. Naravno da golema većina amandmana nije dobila potrebnu većinu. Dobra vijest jest da u dva sata svojeg predsjedanja g. Josip Leko ni jedanput nije pogrešno upotrijebio hrvatsku riječ „potrebit“.
Tijekom ljeta on je uočio razliku i danas je svaki prijedlog ostao bez potrebne većine. Nadamo se da će primjer g. Leke utjecati na politički niže rangirane govornike pa će u pogrešnoj javnoj upotrebi ostati samo riječ značaj. Ona se koristi kad govornik misli da je pohrvatio riječ značenje. Nitko od onih koji pogrešno upotrebljavaju riječ značaj ne zna da je ona hrvatska riječ za karakter. Njima se taj njihov „značaj“ čini nekako važniji od riječi značenje i tu nema lijeka. Napretka ima u osipanju članova „Stranke onih koji upotrebljavaju riječ potrebit“, a pojma nemaju što ona znači. Riječ potreban činila im se premalo važna i premalo, oprostit će nam na izrazu – hrvatska.
Iz „Stranke onih koji upotrebljavaju riječ potrebit“ sad je istupio jedan od dvojice njenih uvaženih članova – g. Josip Leko. U njoj je ostao predsjednički kandidat Milan Kujundžić koji još uvijek misli da je potrebit hrvatskija varijanta riječi potreban, dovoljan. U slučaju g. Kujundžića i njegova neznanja ostaje nam samo blago čuđenje.
>> Lesar: Ja neću glasati za ovaj čušpajz. Leko: To jede većina građana Hrvatske
>> Mlada voditeljica Miholjek mora čitati stare riječi koje su odavno trebale nestati
Teško nama s ovakvom vlašću...