Danas se sa sigurnošću može reći da se klupko svih sumnjivih poslova bivšeg premijera Ive Sanadera zapravo počelo odmotavati onog trenutka kad je Večernji list razotkrio aferu Spice; pokušaj menadžerskog preuzimanja Podravke novcem kompanije. Afera Spice svojevrsna je majka svih kasnijih istraga i najkrupnijih afera. Tu je sve počelo. Isprva se nije činilo da će istraga o tome kako je bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec uvalio Podravku u velike financijske probleme, jer je koordinirao grupom menadžera koja je bez vlastitog novca željela vlasnički ovladati perjanicom regionalne prehrambene industrije, voditi prema Ivi Sanaderu i dekonstrukciji staroga HDZ-a.
Međutim, u onom trenutku kad je Večernji list javnosti otkrio da je mađarski Mol dao pozadinsko jamstvo Podravki za kredit mađarske OTP banke kako bi koprivnički menadžeri prikrili goleme dubioze nastale po margin kreditu Merrill Lyncha, pa je postalo jasno da su pokušaj menadžerskog preuzimanja Podravke i privatizacija Ine možda isprepleteni, povezani procesi. Jedna od Podravkinih opcija za vraćanje kredita OTP-u (čitaj: MOL-u) bila je u dionicama Ine, premda koprivnička kompanija nikad nije imala nijednu Ininu dionicu niti ju je uopće bila u mogućnosti steći.
Znakovita natezanja
Valja podsjetiti i na to da je banka OTP mjesecima nakon što se doznalo za njezin kreditni aranžman s Podravkom – a kad se još nije znalo da je u pozadini toga aranžmana MOL, i to nakon što je s Polančecom ispregovarao prevlast u Ini – odbijala hrvatskoj strani pokazati ugovore koje je s njom potpisala. Vremenska korelacija tog “natezanja” s početkom istrage protiv Sanadera zbog navodnog mita za Inu više je nego znakovita. U kratkom vremenu dioničarski ugovor s Mađarima u Ini postao je vrlo sumnjiv. Ostalo je povijest.
Bilo je pitanje vremena kad će pritisak DORH-a kroz istrage uroditi plodom i kad će netko progovoriti. U trenutku kad je to učinio Robert Ježić, vlasnik Diokija te bivši Sanaderov prijatelji i partner, nekad karizmatični premijer, našao se u krajnje neugodnoj situaciji. Odnos s Mađarima u Ini koji su stvorili Sanader i Polančec opterećivali su hrvatsku politiku do danas. I aktivnosti također bivšeg potpredsjednika vlade Radimira Čačića također su stoga bile pod posebnim povećalom. Teza da je Radimiru Čačiću mađarski prizivni sud suspendirao uvjetnu kaznu i bezuvjetno ga poslao u zatvor zato što se s pozicije prvog potpredsjednika Vlade zdušno zalagao za jaču upravljačku poziciju hrvatske strane u Ini nasuprot MOL-u teško da drži vodu. Tome su barem dva razloga.
Prvi je taj što Čačić za svojega mandata nije dao nijednu nedvosmislenu izjavu o tome da je trenutačno stanje stvari u Ini s onu stranu hrvatskih interesa, pa i hrvatskog zakonodavstva, a to je bio lajtmotiv hrvatskih članova Inine uprave otkad su prvi put javno istupili na suđenju bivšemu premijeru Ivi Sanaderu. Štoviše, on je u nekoliko navrata smirivao situaciju nakon što je ministar financija Slavko Linić proglasio “rat s Mađarima”.
– Ina je vrlo problematična tvrtka. Oni ovise o našim koncesijama i o tome hoće li inspekcije početi raditi i zatvarati njihove benzinske crpke – jedna je od karakterističnih Linićevih izjava dana prije samo dva mjeseca. Nedugo potom Čačić je komentirao zahtjev hrvatskih članova Inine uprave za izvanrednu sjednicu uprave, na kojoj bi se upravljanje tom kompanijom napokon uskladilo sa Zakonom o trgovačkim društvima: “Riječ je o njihovu osobnom stavu vezanom za proceduru i protokole”, i dodao da će se aktualni dioničarski ugovor između Vlade i MOL-a mijenjati “kada se za to steknu uvjeti”.
Nije tajna da su se hrvatski članovi Inine uprave i Nadzornog odbora zbog toga osjetili izigranima – oni su premijera Milanovića odmah nakon njegova preuzimanja vlasti upozoravali da Čačiću ne treba dati ingerencije nad tom kompanijom jer je u potencijalnom sukobu interesa zbog procesa što se protiv njega vodi u Mađarskoj. Drugo, hrvatska Vlada do dana današnjega – kako su nam i jučer rekli izvori iz Ininih upravljačkih tijela – nije odredila strategiju kojom bi razriješila sukob s mađarskom stranom. Da bi nagađanje o “mađarskoj odmazdi” imalo uporište, morala je postojati artikulirana namjera hrvatske Vlade da zaštiti nacionalne interese u naftnoj kompaniji, a Čačić je trebao biti njezinim nositeljem.
Pozadina priče
Pravo svjetlo na genezu tih odnosa nakon što su bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec i MOL-ov šef Zsolt Hernadi u siječnju 2009. potpisali ugovor koji je mađarskoj strani dao prevlast u Ini prije će baciti skora presuda bivšemu premijeru Ivi Sanaderu, nego ad hoc nagađanja da ključ rješenja u toj stvari leži u presudi Čačiću zbog prometne nesreće koju je uzrokovao. Činjenično stanje kakvo zasad proizlazi iz drugog ugovora između Ine i MOL-a te aktualnih procesa u Hrvatskoj je sljedeće: Sanader je s Hernadijem dogovorio prepuštanje naftne kompanije za novčanu protuuslugu, realizaciju je povjerio Polančecu, a on je iskoristio priliku da iskamči novac za svoje interese u Podravki. Čačić je tu nebitan.
>>Sanaderova svjedokinja: Svodnica Marika uhićena na granici
Hrvoje, uvelikoj mjeri više od 90% tvoga članka potpisujem. Jedino se ne slažemda Čačićeva presuda nema ništa sa INA-om. Ima ima itekako, vjeruj mi da je ovim otvoreno hrvtaskom pravosudju put prema Zsolt Hernadiju koji ni tamo ne stoji u lijepom svjetlu. Drugo je pitanje koliko se njegova ili MOL.ova hobotnica pruzila prema organima progona i prema Vladi RH!?