U svibnju se Hrvati, htjeli-ne htjeli, tradicionalno vraćaju u događaje iz 1945. i često, kao i tada, završavaju na podijeljenim stranama. To vraćanje na učinke građanskog rata između Hrvata 1941. – 1945. znači da istina o tim događajima još nije do kraja izrečena, nego da se i dalje mukotrpno probija. Bilo je to prije 16 ili 17 godina, kada mi je jedna tada visokopozicionirana osoba iz MUP-a pokazala debeli snop papira i veliku kartu Hrvatske, punu nacrtanih križića. Bio je to popis grobišta nastalih u danima nakon završetka Drugog svjetskog rata, a u koje su pobjedničke snage skrivale tijela pobijenih zarobljenih i politički nepoćudnih Hrvata. Dokument je bio rezultat dugogodišnjih istraživanja raznih profesionalaca iz tajnih službi, policijskih i stručnjaka iz više komisija čiji je zadatak bio skupiti podatke o mjestima gdje su pokapani zarobljeni pripadnici NDH postrojbi te civili i klasni neprijatelji koje je zarobila pobjednička Titova vojska.
Interesantno je da se među antifašiste svrstaše i oni koji su se donedavno borili na strani agresora u Domivinskom ratu govoreći da je njihovo do Virovitice i Karlobaga. Za to su se valjda borili u 2.svj. ratu! I sad oni antifašisti! Ma dajte molim vas!