Uoči Izborne skupštine Akademije znanosti i umjetnosti stigao je hladan šok - Predsjedništvo HAZU-a odbilo je prijedlog Razreda za prirodne znanosti koji je izabrao Ivana Đikića za kandidata za dopisnog člana. Ovo je drugi put da je HAZU odlučio da Đikić ne zaslužuje biti članom. Prvu odbijenicu dobio je još 2010. godine.
Đikić je, inače, dobitnik niza znanstvenih nagrada i priznanja među kojima su nagrade Hans Krebs i Louis-Jeantet. Redoviti je profesor medicine na Sveučilištu Goethe, a članstvo su mu dale njemačka akademija znanosti te Američka i Europska akademija znanosti i umjetnosti. Kako je komentirao odbijenicu HAZU-a, možete pročitati u nastavku teksta.
Kad dođem u Hrvatsku ljudi me često pitaju: Zašto već više od 20 godina ulažem svoje vrijeme, energiju i znanje u RH iako živim u inozemstvu? Odgovor je uvijek isti: mladi u Hrvatskoj su inspiracija i uživam u brojnim zajedničkim znanstvenim projektima.
Od 1998 godine organizirao sam preko 30 znanstvenih konferencija u RH, radio 15 godina kao profesor na medicinskom fakultetu u Splitu i pri tome sam svoj honorar svake godine davao u studentske udruge, osnovao sam i opremio tri laboratorija u Zagrebu i Splitu, objavio visoki broj znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima (Nature i Science) s adresom Uni Split u RH, time osnažio međunarodnu vidljivost Sveučilišta u Splitu.
POVEZANI ČLANCI:
U 26 godina znanstvenog rada u RH donirao sam sve novce koje sam dobio za nagrade u RH ili zaradio kao profesor u RH dajući ih mladim studentima, udrugama za obrazovanje, udrugama za djecu s posebnim potrebama, udrugama za borbu protiv tumora itd. Sve me to veselilo i veseli me i danas. U svom znanstvenom radu uvijek sam se osjećao prihvaćeno i motivirano od ogromnog broja građana Republike Hrvatske. Osjećam da će tako ostati do kraja mog profesionalnog angažmana i tome se jako radujem.
Stoga me danas posebno razveselio ogromni broj poruka i e-mailova sa slikama i člancima iz novina u RH. Postoji ta iskrena veza koja kao što sam rekao traje već jako jako dugo. Nažalost, Hrvatska se presporo mijenja i gledajući današnji primjer iz HAZU očigledno je zašto brojni mladi i talentirani ljudi nemaju iste šanse i uvjete za uspjeh u zemlji. Neki se izbore isključivo svojim talentima a mnogi nažalost napuštaju zemlju i ne vraćaju se. Upravo zbog onih koji su ostali u Hrvatskoj važno je i dalje ustrajati u stručnom radu s mladima u RH.
GALERIJA Prvi Vikend znanosti u Osijeku
