– Potpisujem sve što je predsjednik Ivo Josipović rekao u govoru pri obraćanju zastupnicima u Knessetu, pogotovu zato što je govorio ono što iskreno misli – reakcija je povjesničara Ive Goldsteina na središnji događaj za posjeta hrvatske delegacije Izraelu. Predsjednik Josipović drugi je hrvatski predsjednik koji je posjetio Izrael, a njemu osobno, kao i ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić, ovo je bio prvi službeni posjet toj zemlji.
U Josipovićevu govoru u Knessetu koji je, kako kaže Goldstein, jako dobro primljen u međunarodnoj javnosti, istaknuto je nekoliko točaka.
Zmija kao metafora
Tu je prije svega ponavljanje isprike za zločine počinjene nad Židovima u Drugom svjetskom ratu, potom priznanje odgovornosti, priznanje da tragovi nacizma i dalje postoje (zmija je oslabljena, metaforički se izrazio predsjednik, ali je još uvijek tu) te izražavanje stava da bi u povrat oduzete imovine trebalo uvrstiti i žrtve holokausta. – Ono što je izgovorio predsjednik Josipović puno smo puta čuli, no ima posebnu vrijednost kada to izgovori predsjednik države – kaže politički analitičar prof. Žarko Puhovski. Ispriku je u velikom dijelu formulirao još bivši predsjednik Stjepan Mesić, a Josipovićevo ponavljanje važno je, nastavlja Puhovski, više za nas same nego zbog vanjskih razloga. – Ljude u zemlji treba i dalje podsjećati da nisu do kraja završile pojave s nacističkim tendencijama – kaže Puhovski.
Davor Stier iz HDZ-a ističe da je svaka afirmacija ustavnog načela antifašizma na mjestu i u tom smislu pozdravlja Josipovićev govor u Knessetu. Podržava ga i u dijelu koji se odnosi na kompenzaciju imovine žrtvama holokausta.
– Podsjećam, međutim, da je bivša vlada u Sabor uputila prijedlog zakona o povratu imovine, ali da je SDP glasovao protiv njega – upozorio je Stier.
Glasnogovornica Vlade Ivana Grljak na temu povrata imovine samo je kratko rekla da se "trenutačno razmatraju modeli kako bi se postiglo pravedno rješenje".
Predsjednik Josipović bio je vrlo otvoren u stavu kako bi bilo pravedno da se žrtve holokausta uključi u hrvatske zakone o povratu oduzete imovine te je izrazio uvjerenje da će se to uskoro zakonski i definirati, ali nije rekao kako.
Do kojeg naraštaja?
Stier kaže da je Hrvatska sljednica SFRJ, a ne NDH, te da stoga mora odgovarati za imovinu oduzetu nakon 1945. godine.
– To ne znači da se ne treba kompenzirati imovina oduzeta prije 1945. godine, ali ne treba prelaziti ustavne okvire – kaže Stier. Na to Puhovski primjećuje kako je čak i partizanski režim priznavao svjedodžbe i vjenčane listove iz NDH te zaključuje da su, kada je riječ imovini žrtava holokausta, posrijedi ponajprije moralni argumenti.
– Ima puno nekretnina koje su ustaše oduzeli Srbima i Židovima, a onda su ih partizani nakon 1945. godine uzeli njima – kaže Puhovski i navodi da bi trebalo, čak i tamo gdje se ne pronađu pravni sljednici oduzete imovine, takve nekretnine obilježiti pločom s informacijom kome su i kada oduzete kao povijesno svjedočanstvo.
Premda je govor predsjednika Josipovića naišao na vrlo dobre reakcije, ima i razmišljanja koja idu prema pitanju treba li se stalno iznova ispričavati za zločine koji su počinjeni nad Židovima još u Drugom svjetskom ratu.
– Pitanje do kojeg naraštaja idu isprike postavljalo se kada je moja generacija 68-aša došla na studij, a potaknuli su ga Nijemci – kaže Puhovski i zaključuje da je pitanje isprike i njezina ponavljanja bitno za nas same, a manje je značajno samim Židovima.
O nacističkim tendencijama koje su kod nas prisutne u tragovima raspravlja se tek u povodu incidenata i zato je dobro, smatra Puhovski, da se o njima progovori i bez takva povoda.
