Barka Spongola svaki dan, kao i brojni brodovi taksiji, isplovljava s rapske rive i odvozi turiste željne kupanja u mirnoj stjenovitoj uvali ili do zloglasnog Golog otoka. No, Spongolin vlasnik zimi putuje po cijeloj obali, od Savudrije do Pelješca, ne bi li u najvećim dubinama našao najljepše morske spužve pa ih prodavao u svojoj butigi u blizini rapske rive.
– Kako ih prerađujem, ne odajem nikome. Kao i svi spužvari. Spužva prolazi kroz pet prirodnih lužina i svaka je u različitom omjeru s vodom – priča Daniel Kaloćira. Tajnama zanata učio ga je \'jedan starac s Krapnja\'. Kaloćira točno zna gdje ima najviše spužve. Uglavnom je to, opisuje, oko otoka, a ispod velikih stijena.
Barka mu je drugi dom, a najdulje je u lovu na spužve bio punih 36 dana. U potrazi ga uvijek netko prati, a roni s bocom i do pedeset metara duboko. Pod morem bude od tri do šest sati. Kad nađe spužvu, ona je u koži koju, čim izroni, zajedno s pomoćnikom, gazi kako bi ispustio jod.
Cijenjena je jer je antialergijska i antibakterijska, a skida i odumrle bakterije s kože – priča Kaloćira.
Dosad je u sezoni taksirao, a sada za njega to radi prijatelj. A Rab s mora svakako treba doživjeti. Ako se vozite prema južnoj strani otoka, naići ćete na mnoge golaće, kojima ne smeta što pokraj njih svako malo prolaze barke. Nesputani odjećom šetaju obalom, kupaju se i sunčaju na istom mjestu na kojem se 1936., nakon što je došao u posjet Rabu s kontroverznom \"posvudušom\" Wallis Simpson, okupao kralj Eduard VIII., u uvali Kandarola. Vidjevši uvalu kroz koju ih je vozio lokalni barkarijol na putu prema njihovoj kraljevskoj jahti u Rijeci, a zanesen ljubavlju prema Simpson koja je tada bila u drugom braku, tek okrunjeni kralj odlučio je zastati i okupati se skinuvši sve sa sebe. Takvo slobodno ponašanje i to što se kasnije oženio Wallis Simpson stajali su ga krune, a Rabu je značio začetak nudističkog turizma. No nas je ovaj put zanimala nautičarska destinacija na otoku, uvala Sveti Kristofor, antičko sidrište dovoljno duboko da brodovi sigurno prenoće zaštićeni gustom šumom hrasta crnike na poluotoku Kalifront.
– Rabljanima je šuma nekoć bila izvor drva za ogrjev, koje su nosili na magarcima – priča barkarijol Damir Blagdan dok se penjemo prema ostacima ljetnikovca bogatih austrougarskih industrijalaca nedaleko od pristaništa.
Toliko su pazili da budu skriveni da se sedam kućica, od kojih su možda dvije ostale čitave, i ne vide s ceste. Ugledavši prvu, nitko ne bi pomislio da se iza nje krije čitavo malo imanje isprepleteno stazama. Iako zaraslo, luksuz u kojem su živjeli osjeti se i po pomno planiranom svakom posađenom drvetu. Nijemci su se ondje za II. svjetskog rata skrili u svoj stacionar, koji su pak saveznici bombardirali. Veliki krateri u zemlji danas su već obrasli.
>>Krk: Otkriće Risika: Kako Pera ki načinja kosti ‘popravlja’ ljude
