Ako je tržnica duša svakog grada, onda se svaki put iznova upravo ondje valja zaljubljivati u Trogir. Vrvi poput košnice, ali gosti ovoga grada na njoj se ne sudaraju. I ne, nije fiskalizacija prva asocijacija na trogirskoj tržnici koja sa svojim slasnim sezonskim voćem i povrćem, suhim smokvama i krvavocrvenim šipkom, stotinama ukrasnih boca s maslinovim uljem poredanim u pravilnim nizovima zaustavlja i vrijeme i dah.
Ovdje bi trebalo poslati svakog trogirskog gosta ako već nije sam dolutao. Pune košare samo će prijeći bijeli kameni most i naći se ispod oluka koji vodi u srce grada, koji već 15 godina diše pod zaštitom UNESCO-a. Veličanstvena tvrđava Kamerlengo, s koje se pruža prekrasan pogled na Trogir i okolicu, kula sv. Marka, palača Ćipiko i samostan sv. Dominika samo su neke od kulturnih senzacija koje u ovaj grad dovode prije svega turiste koji žele vidjeti i obilaziti do iznemoglosti, ne samo ležati po plažama. Kad se umore, treba ih poslati preko čiovskog mosta na lijepe duge plaže na ovaj otok. Ondje mogu iznajmiti ležaljku za dvadeset kuna i promatrati čisto more do zalaska sunca. Tko ne voli gužvu, jedan sat vožnje brodom dijeli ga od predivnih pješčanih plaža na Velom i Malom Drveniku. Zrakoplovi koji u nepravilnim razmacima, ali često u niskom letu nadlijeću grad spuštajući se prema splitskoj luci, ni najmanje ne smetaju, tek pridonose još jačem kozmopolitskom duhu ovog grada. Navečer, svakako treba prošetati trogirskom rivom. Premda se na štandovima ne nudi ništa što već nije viđeno diljem Dalmacije, uz rasvjetu koja dopire s ovog grada spomenika, mora se priznati da šarma ne nedostaje.
Tik do štandova možete se zastati i pokraj neke od desetaka jahti privezanih uz obalu, a Trogir nimalo ne zaostaje za Azurnom obalom. Središte grada živi i noću pa se živa glazba na nekim terasama može čuti i do dva sata poslije ponoći. Premda je parkiranje dobro riješeno s dva velika parkirališta blizu povijesne jezgre, već na prilazima gradu stvaraju se kilometarske kolone pa treba računati barem na jedan sat puzanja u koloni.
Ali kome adresirati ovu možda i jedinu ozbiljniju pritužbu? Gužvu stvaraju turisti koji se, kolonama unatoč, uporno vraćaju u Trogir, a to im nitko ne može zamjeriti.
>>Uske kale i Spomenik težaku jedini su čuvari primoštenske prošlosti
>>Otok s kojim brzo postaješ prijatelj i u koji se preko ušiju zaljubiš
